Živjeti u Hrvatskoj - Robert Lehpaner

Crkvenim institucijama nije lako djelovati u naprednim društvima, jer se u takvim društvima nastupi i rad vjerskih institucija i njenih predstavnika u javnosti općenito, kao i medijima kritički prati i komentira. U naprednim zemljama ljudi često znaju biti vjernici, ali se ne poistovijećivati sa službenim crkvama, smatrajući njihove stavove i istupe na razne načine nazadnim ili moralno neprihvatljivim. To je naročito slučaj s katolicima i Katoličkom crkvom. U hrvatskom društvu vlada jedan vrlo visoki prag tolerancije prema izjavama i ispadima Katoličke crkve i njenih predstavnika. Jer od nekud se razvila ideja da je Katolička crkva u Hrvata čuvar i nositelj nacionalnog identiteta i borac za nacionalnu stvar, a naročitu ulogu da je imala u osamostaljenju Hrvatske. I u drugim državama crkveni dužnosnici imaju ponekad ispade, ali si Crkva u Hrvata znatno slobodnije može svašta dopustiti jer reakcije u javnosti skoro da izostaju. Slovenija i Litva bile su prve države koje su priznale H...

Zvoni telefon, ženski glas telefonske sekretarice brzim govorom recitira: “Radno vrijeme ordinacije je ponedjeljkom, srijedom i petkom od osam do dvanaest sati, utorkom i četvrtkom od četrnaest do osamnaest sati.” - Pa upravo sad je radno vrijeme. Mamu boli zub, želi se naručiti, stoga nakon petnaestak minuta pokušava ponovo. Automat se opet javi, daje isti naputak kako treba zvati u radno vrijeme ordinacije. Mama ponavlja tog dana istu radnju još nekoliko puta, čak i kasnije nakon radnog vremena. Možda su doktor i sesta imali gužvu, pa se nisu stigli javiti. Sutradan ponovo nekoliko pokušaja zvanja za vrijeme i izvan radnog vremena. Kako mamu i dalje boli zub, sjednem u auto i odvezem se do ordinacije. Vani na vratima visi obavijest da zbog korištenja godišnjeg odmora doktor tih dana ne radi. Vratim se kući i objasnim mami što sam vidio na vratima kod zubara, a ona se raspištolji s raznim kreativnim psovkama i pogrdama kakve je teško prevesti na jezike izvan prostora bivše Juge. N...

Kad promatramo zadnjih stotinu i više godina, mi, naši roditelji, bake i djedovi, prabake i pradjedovi, pravi smo jezični genijalci, s obzirom koliko smo različitih jezika u tom razdoblju govorili, a i danas aktivno govorimo, barem ako je vjerovati političarima, jezikoslovcima i raznim drugim ljudima koji su se bavili jezicima. Za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, prema tadašnjim ustavima službeni jezik za cijelu državu imao je neobičan trodijelni naziv: srpsko-hrvatsko-slovenački. U NDH vrijedila je Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu. Obavezan je bio korijenski pravopis kakav se koristio u devetnaestom stoljeću. Konkretna pojašnjenja, kako je pisanje u hrvatskom duhu trebalo izgledati, bila su dana u Provedbenoj naredbi o zakonskoj odredbi koja je sličila kratkom pravopisnom priručniku s primjerima. A nepoštivanje pravopisnih pravila bilo je kažnjivo. U Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske iz 1974. n...

Ako jedete u prosječnim restoranima ili gostionicama s domaćom kuhinjom u Sloveniji ili Austriji, u skoro svakom od tih ugostiteljskih objekata ponuda jela više ili manje stvarno odgovara tom podneblju, a ujedno je ipak ponešto različita od objekta do objekta. Skoro svaki ugostitelj nastoji unijeti neku svoju notu u jelovnik, neku svoju kreaciju, a ne raditi jednostavno copy-paste nekog drugog restorana. Pri tome ne mislim na visokoskupe restorane u koje obični građanin rijetko zalazi, mislim na sasvim prosječna mjesta za prosječne građane. U Hrvatskoj, u kojoj ugostiteljstvo zajedno s turizmom ima tako visoko društveno značenje, u mnogim ugostiteljskim objektima ponuda se svodi uglavnom na pizze, ćevape i slične roštiljske pripravke, i petkom lignje, a prilozi i dodaci su pomfri, ajvar, luk i somuni (lepinje). Oni ugostitelji koji žele svojim gostima ponuditi  "suvremenu hrvatsku kuhinju na još jačem nivou", imat će u ponudi odojak i janjetinu s ražnja. Ali nemaju svi vani...

Jednom sam upao u policijsku kontrolu prometa. To nije bila ona obična kontrola - “Dobar dan, vozačku i prometnu...”, očito je stvar bila ozbiljnija. Dva s puškama naoružana policajca u zaštitnim prslucima stajala su na kolniku. Vozili smo u koloni mic po mic. Nisu pitali za dokumente, samo su nas promatrali i mahali nam da “može dalje”. Kad sam već bio ispred policajca, odjednom se čulo škripanje guma negdje iz pozadine i sekundu kasnije jedan auto je projurio popriličnom brzinom susjednom trakom pored kolone vozila i pored policajca. Taj auto očito nije htio imati susret s policijom. Policajci su samo iznenađeno iskolačili oči i gledali ga kako nestaje u daljini. Sjećate li se slučaja od prije nekoliko mjeseci u Splitu, kad je mladi policajac u obavljanju kontrole prometa pokušao zaustaviti jedan auto. A auto je, umjesto da se zaustavio, nastavio voziti. Ne znam gdje i kako je očito nespretno policajac stajao (!), ali auto je udario u njega i teško ga ozlijedio. Policajac je završi...