Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Godina 1980-i-neka, po nekima, mračno doba balkanske i komunističke Jugoslavije. Jedno manje mjesto blizu Zagreba, na njegovom ulazu prostire se ograđena površina od nekoliko četvornih kilometara. Na ulaznoj ploči piše da se radi o plantaži u sastavu PPK Zagreb (PPK – Poljoprivredno-prehrambeni kombinat). Kroz plantažu vodi nekoliko kilometara dug kolni put. Usred plantaže nalaze se manja upravna zgrada i skladišna hala. Lijevo i desno od puta nižu se voćnjaci, polja, njive. Voze traktori, kombajni i drugi strojevi. Tu se ore, sije, sadi, bere. U tom kompleksu rade ljudi, nešto se događa. Možda kombinat posluje s gubitkom, možda su neka od radnih mjesta izmišljena. Ali kao da sve to što vidim, taj cijeli taj pogon, sva ta proizvodnja kukuruza i pšenice, jagoda i jabuka, ipak ima nekog smisla. Godina 2020-i-neka, dakle vrijeme samostalne, suverene, neovisne i europske Hrvatske. Isto mjesto. Ploče s natpisom na ulazu više nema. Nestankom Jugoslavije i privatizacijom nestao je i PPK. De...

Subotnje popodne u jednom zagrebačkom trgovačkom centru. Svi stolovi velikog kafića na ulazu u centar popunjeni su gostima svih generacija. Pored stolova parkirana i dječja kolica, ispod nekih od stolova leže psi. Na stolovima čaše, boce, šalice, pepeljare i kutije od cigareta. Ispijaju se kave, pivo i razni drugi napici. Neki gosti vode vrlo ozbiljne razgovore o vrlo važnim temama. Ili barem tako djeluju. A možda pričaju samo beznačajne stvari. Drugi gosti, uglavnom muškarci to rade, vise poluležeći i nezainteresirano u svojim stolicama, ubuljeni u svoje mobitele, ubijajući dosadu čitanjem nekih vjerojatno besmislenih sadržaja. Cijeli scenarij prikazuje omiljenu aktivnost Hrvata – sjediti u kafićima. I dok Hrvatice i Hrvati s obaveznim sunčanim naočalama na glavi ili na očima, uživaju u kavanskom izlasku, između stolova balansiraju s punim tacnama napitaka konobari, za naše pojmove sitnije građe, sudeći po izgledu porijeklom iz Azije. Nazivamo ih Nepalcima, iako možda oni nisu svi N...

Ovih dana se opet uspoređuju cijene u Hrvatskoj i susjednim zemljama i zaključuje kako je u Hrvatskoj sve jako skupo. U prošloj godini su cijene svega i svačega u mnogim zemljama ionako osjetno porasle, navodno zbog rata u Ukrajini. A uvođenje eura neki u Hrvatskoj pokušavaju iskoristi za dodatno povećanje cijena. Ali zašto su u Hrvatskoj mnogi artikli stvarno skupi, ili skuplji nego u susjednim zemljama, ili zašto su skupi makar za prosječni hrvatski džep? Zapravo dobrim dijelom se to svodi na nerazvijenu hrvatsku privredu kao posljedicu mentalnog sklopa većine Hrvata, bilo političara, bilo običnih građana. U Hrvatskoj, kao i u cijeloj ovoj ex-YU regiji, nezanemariv broj ljudi nastoji što jednostavnije, bez mnogo truda i ulaganja u samog sebe ili svoje poslovanje, što brže doći do što više novaca. Ujedno pokušati izigrati državu, nasamariti kupca ili poslovnog partnera, a kao zaposlenik raditi što manje, po mogućnosti ne imati šefa iznad sebe, upasti u neku državnu ili javnu služb...

P odjela zemalja na dvije vrste prema čestim karakteristikama. Naravno, niti jedna zemlja ne ispunjava baš sve kriterije s lijeve ili s desne strane. I nemaju svi kriteriji jednaku težinu. Ali uglavnom će se svaka zemlja, prema većini karakteristika koje se na nju odnose, moći svrstati na jednu od strana. Prosudite sami na kojoj se strani nalazi Hrvatska. Aktivne zemlje Pasivne zemlje   Građani se zanimaju za rad institucija i uvažavaju ih. Građani se ne zanimaju za rad institucija, niti ih uvažavaju.   Institucije i političari uvažavaju građane. Institucije i političari ne uvažavaju građane.   Građani se češće uključuju u politiku. Građani se slabo uključuju u politiku.   Građani se zanimaju za događanja i sredinu izvan svog privatnog okruženja. Građani se zanimaju uglavnom samo za svoje privatn...