Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Tekst se naravno odnosi na oba spola. Dakle što je pravi Hrvat? Ili Hrvatica? Onaj tko jasno i ponosno ističe svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost? Ili bolje rečeno opredjeljenje? A kako uopće zna da je Hrvat, ili po čemu se opredijelio? E sad, nemojmo provocirati! Pa po tome što su se njegov otac i djed i možda pradjed (muški preci su bitni), pa još i neka druga rodbina smatrali ili smatraju Hrvatima. A kako su oni znali ili znaju da su Hrvati? Ili bolje pitati kako su se oni odlučili biti Hrvati? Po jeziku, imenima, prezimenima i načinu života to je ponekad teško odrediti. Ali evo odgovora: Zato što su katolici. Jer ako bi bili pravoslavci, bili bi Srbi. Logično, zar ne? Pravom Hrvatu je vjera važan dio nacionalnog identiteta. Njemu je Crkva vjerska, nacionalna i odgojna institucija. Propovijedi na misama mu kompenziraju često pomanjkanje formalnog školskog obrazovanja, educiraju ga o drugim nacionalnostima i vjerama, braku, seksu i pobačaju. On u pravilu nema dublje vjersko znanje...

Na Hrvatskom radiju postoji emisija pod nazivom Duhovna misao, svakodnevna kratka emisija od po nekoliko minuta trajanja, u kojoj različiti intelektualni gosti, najčešće predstavnici različitih vjerskih zajednica, propovjednici ili pisci, iznose svoja razmišljanja o raznim aktualnim ili općenito životnim temama. Oni nastoje slušatelje potaknuti na razmišljanje, odnosno sučeljavanje s nekom temom. U jučerašnjoj emisiji na Dan državnosti, gost je prvo pričao kako vjernici vjeruju da osim zemaljske domovine imaju i nebesku vječnu domovinu. Citirao je iz Biblije razne psalme i apostola Pavla, čime bi potkrijepio kako su za kršćane zemaljske vrijednosti prolazne i kako se kršćani ne bi trebali zalijepiti za ovozemaljski život. Za Isusa je prvo spomenuo da je relativizirao ovozemaljske vrijednosti u odnosu na Kraljevstvo Božje. Da bi zatim rekao da Isus pak nije relativizirao ovozemaljske vrijednosti, kao što su spol, obitelj, nacija i domovina. Jer da se po tim zemaljskim vrijednostim...

Crkvenim institucijama nije lako djelovati u naprednim društvima, jer se u takvim društvima nastupi i rad vjerskih institucija i njenih predstavnika u javnosti općenito, kao i medijima kritički prati i komentira. U naprednim zemljama ljudi često znaju biti vjernici, ali se ne poistovijećivati sa službenim crkvama, smatrajući njihove stavove i istupe na razne načine nazadnim ili moralno neprihvatljivim. To je naročito slučaj s katolicima i Katoličkom crkvom. U hrvatskom društvu vlada jedan vrlo visoki prag tolerancije prema izjavama i ispadima Katoličke crkve i njenih predstavnika. Jer od nekud se razvila ideja da je Katolička crkva u Hrvata čuvar i nositelj nacionalnog identiteta i borac za nacionalnu stvar, a naročitu ulogu da je imala u osamostaljenju Hrvatske. I u drugim državama crkveni dužnosnici imaju ponekad ispade, ali si Crkva u Hrvata znatno slobodnije može svašta dopustiti jer reakcije u javnosti skoro da izostaju. Slovenija i Litva bile su prve države koje su priznale H...

Rijetko tko je heroj i sigurno je potrebno dosta hrabrosti, snage i ideala usprotiviti se javno nekom nasilnom i totalitarnom režimu kojem ljudska prava ne znače ništa, i kojem ljudski život ne znači mnogo. Bez obzira bio taj režim “desni” ili “lijevi”, bez obzira bio on ustaški ili komunistički. Kardinal Alojzije Stepinac, za mnoge Hrvate skoro pa svetac, ili već svetac, uglavnom za mnoge jedna od centralnih osoba od nacionalnog i vjerskog značenja novijeg vremena, nosi sa sobom kontroverze o upravo tom pitanju suprostavljanja ili nesuprostavljanja ustaškom i komunističkom režimu. Zašto se protiv ustaških zločina bunio uglavnom vrlo diskretno kod Pavelića, pismima u kojima je kritizirao postupanje ustaških vlasti u nekim konkretnim slučajevima, tražio ljudskiji tretman prema žrtvama, a tek dosta kasno izgovarao i neke javne riječi oprezne kritike? Razni podaci govore da je i pokušao spasiti i spašavao ljude u pojedinim slučajevima od logora i smrti. Zašto nije nikad javno napao us...

Rezultati popisa stanovništa 2021 su pokazali da u Hrvatskoj imamo manji udio vjernika u odnosu na prije deset godina, pa tako i manji udio katolika. Postoji ona vrsta katolika koji su istinski vjernici. Neki imaju više znanja o svojoj vjeri, neki manje. Neki dublje promišljaju o vjeri, neki pak manje. Ali zajedničko im je da im vjera zauzima jedno bitno mjesto u životu, i da takvi ljudi stvarno nastoje uklopiti kršćansku vjeru i vjerska načela u svoju svakodnevnicu. Postoje ljudi koji se smatraju vjernicima, ali ne žele imati veze s nikakvom vjerskom institucijom, već imaju vlastite vjerske ili neke druge duhovne predodžbe i žive s njima sasvim zadovoljno. Postoje katolici konformisti. To su oni ljudi koji ne razmišljaju previše o tome, vjeruju li i ne, te ako da, u što i kako. Oni se jednostavno prilagođavaju društvenoj klimi, kako ne bi bili odudarali od svoje sredine. Vjera im se većinom svoji na sudjelovanje u nekim općedruštvenim običajima, kao npr. krizmama ili proslavi z...

Izgleda da svaka zemlja ima svoje priče i mitove, one koji trebaju jačati kolektivnu svijest i jedinstvo, dizati moral i objašnjavati smisao postojanja neke države. U socijalističkoj Jugoslaviji se govorilo kako su južnoslavenski narodi stoljećima težili osloboditi se od tuđinske vlasti i živjeti zajedno u svojoj državi. A socijalizam da je rezultat težnje naprednih radnika i seljaka osloboditi se od okrutnog kapitalizma, sistema u kojem čovjek izrabljuje čovjeka. I Kraljevina SHS/Jugoslavija imala je neku svoju priču o narodnom ujedinjenju. Ustaše su imali priču kako su stvorili Nezavisnu Državu Hrvatsku nakon dugo godina teške borbe, te da su Njemačka i Italija saveznici i prijatelji. A zapravo je Pavelić sa svojim sljedbenicima godinama živio u Italiji u nekoj vrsti od Mussolinija tolerirane poluilegale, ubijajući se od dosade i čekajući na neki trenutak kada bi ga Italija instalirala u Hrvatskoj kao marionetu. I druge države imaju svoje priče i mitove, ali idemo mi na današ...