Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Pojavio se video na internetu: Na putu prema današnjoj (5.8.2023.) službenoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, policija je na cesti ispred Knina zaustavila nekoliko vozila s pripadnicima članova Udruge veterana 9. bojne HOS-a Rafael vitez Boban i predsjednikom udruge Markom Škejom (onim s hitlerskim brkovima) . Prema navodima nekih medija policija ih je zaustavila jer su odbili nastaviti voziti onim putem kojim ih je uputila, a po nekim mdijima su zaustavljeni zbog mogućeg ponašanja na proslavi. Kako god... Policija ih je nekako uspjela zaustaviti, zatim su HOS-ovci prijetili da će autima blokirati cestu, ali se situacija ipak smirila. Policajci su zatim još duže vrijeme ćaskali s HOS-ovcima i opravdavali im se za svoj postupak, a jedan od njih se, dok je razgovarao s Markom Škejom, rasplakao. Jedan od HOS-ovaca je pred očima policije službenim uzvanicima, koji su prolazili u autima, pokazivao srednji prst. Na videu se mogao čuti HOS-ovski komentar kako je tu ...

Državna tijela, kao što su parlament i vlada, lokalna tijela, kao što su gradonačelnici ili gradske skupštine, donose razne pravne propise, a na građanima pojedincima, firmama, udrugama i drugim organizacijama je da ih poštuju. To je tako i u najdemokratskijim državama. Dopustit ću si malo filozofiranja i tvrditi da prvenstveni smisao jedne države treba biti organizacija suživota i zaštita svojih građana. I stoga je potrebno pravnim propisima urediti pravila ponašanja u zajednici. Ne zbog same države, ne zbog održavanja nečije vlasti, ne u ime neke ideologije ili partije ili vjere, jer to rade diktature. Već zbog građana, držeći se pri tome općih civilizacijskih razumnih načela. Građani prihvaćaju ili ne prihvaćaju propise ovisno o tome kako i koliko ih razumiju, kakvu svrhu im vide, koju vlastitu korist ili odricanja, kako procjenjuju mogućnosti njihova izbjegavanja, te moguće sankcije za nepridržavanje. To je eto tako u ljudskoj naravi. Ali prihvaćanje propisa ovisi itekako o tome ...

Domovina bi bila država ili zemljopisna regija u koju smatram da pripadam, da mi je domaća, da se osjećam kao dio nje, da se poistovjećujem s njom po porijeklu, jeziku, kulturi, mentalitetu. Ili tako nekako. Moj dom u širem smislu. Ljudi smatraju domovinom ono tamo gdje su se rodili, gdje su odrasli ili gdje dugo žive ili su živjeli. Ljudi mogu za života stjecati i gubiti odnos prema prostorima u kojim su živjeli ili žive, mogu mijenjati svoje domovine. Domoljublje bi otprilike značilo da volim svoju domovinu, da nosim u sebi jedan poseban emotivni odnos prema njoj. Ili tako nekako. Domoljubima je to jedan sasvim prirodan osjećaj koji se jednostavno podrazumijeva. I iskazuju ga na različite načine. Ne razmišljaju previše o njemu, ne pokušavaju si ga izdefinirati. Domoljublje može dati jednu pozitivnu energiju u zajednici u kojoj živimo, potaknuti ljude na korisne pothvate, kao što su obrana vlastite zemlje, međusobna pomoć u katastrofama, javni radovi na infrastrukturnim projektima...

Na Hrvatskom radiju postoji emisija pod nazivom Duhovna misao, svakodnevna kratka emisija od po nekoliko minuta trajanja, u kojoj različiti intelektualni gosti, najčešće predstavnici različitih vjerskih zajednica, propovjednici ili pisci, iznose svoja razmišljanja o raznim aktualnim ili općenito životnim temama. Oni nastoje slušatelje potaknuti na razmišljanje, odnosno sučeljavanje s nekom temom. U jučerašnjoj emisiji na Dan državnosti, gost je prvo pričao kako vjernici vjeruju da osim zemaljske domovine imaju i nebesku vječnu domovinu. Citirao je iz Biblije razne psalme i apostola Pavla, čime bi potkrijepio kako su za kršćane zemaljske vrijednosti prolazne i kako se kršćani ne bi trebali zalijepiti za ovozemaljski život. Za Isusa je prvo spomenuo da je relativizirao ovozemaljske vrijednosti u odnosu na Kraljevstvo Božje. Da bi zatim rekao da Isus pak nije relativizirao ovozemaljske vrijednosti, kao što su spol, obitelj, nacija i domovina. Jer da se po tim zemaljskim vrijednostim...

Uvijek kad zaposlenici u javnim i državnim službama i ustanovama traže povišice, onda to svaki put pratim s nekakvim miješanim dojmovima. Jer njihove se plaće isplaćuju iz javnih blagajni koje mi građani direktno punimo plaćanjem raznih poreza, doprinosa, pristojbi, taksi, naknada, kazni. I onda me to kao građanina itekako zanima. Jer svi ti službenici i namještenici postoje zato da bi nama građanima bili na usluzi. Svrha postojanja njihovih radnih mjesta je biti servis građanima. Skidam kapu onim nastavnicima koji često rade pod lošim uvjetima, u nekim školama koje i dan danas imaju grijanje na peći kao prije sto godina, i koji nerijetko troše svoje privatno vrijeme i sredstva kako bi poboljšali kvalitetu nastave. Jer naše društvo takav važan intelektualni rad ne cijeni dovoljno.   Divim se i zdravstvenim radnicima u hitnoj pomoći i vatrogascima koji po bilo kakvim vremenskim uvjetima, u bilo koje doba dana ili noći, iz jedne sekude u drugu krenu na bilo koju lokaciju spašavat...

P odjela zemalja na dvije vrste prema čestim karakteristikama. Naravno, niti jedna zemlja ne ispunjava baš sve kriterije s lijeve ili s desne strane. I nemaju svi kriteriji jednaku težinu. Ali uglavnom će se svaka zemlja, prema većini karakteristika koje se na nju odnose, moći svrstati na jednu od strana. Prosudite sami na kojoj se strani nalazi Hrvatska. Aktivne zemlje Pasivne zemlje   Građani se zanimaju za rad institucija i uvažavaju ih. Građani se ne zanimaju za rad institucija, niti ih uvažavaju.   Institucije i političari uvažavaju građane. Institucije i političari ne uvažavaju građane.   Građani se češće uključuju u politiku. Građani se slabo uključuju u politiku.   Građani se zanimaju za događanja i sredinu izvan svog privatnog okruženja. Građani se zanimaju uglavnom samo za svoje privatn...