Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Put Hrvatske u europske integracije kao da ima za pojedine etape unaprijed isprogramiran takt od po deset godina. Ovo je naravno ironično rečeno, ali evo: Godine 2003. Hrvatska je podnijela zahtjev za članstvom u Europskoj uniji, a primljena je deset godina kasnije, godine 2013., a još dodatnih deset godina je trebalo proći da postane 2023. dio Schengenskog prostora. I svaki put je to za Hrvatsku bilo jedno dugogodišnje natezanje puno problema i neizvjesnosti. Mnoge druge države srednje Europe su u znatno kraćim razdobljima postizale te ciljeve. Slovenija, Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka, Estonija, Latvija i Litva su jednako kao i Hrvatska oko 1990. napustile socijalizam, ali su u Europsku uniju primljene već 2004., a u Schengenski prostor ušle zatim već 2007. One su, zajedno sa “starim” članicama Europske unije, ta tzv. Europa. Same se smatraju Europom, drugi ih također smatraju Europom, njima vjerujemo, one slove kao sređene. Onda postoje još one države kandidati i potencijaln...

Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove, jedno od Vijećâ Europske unije, trebalo bi 8. studenog donijeti odluku o primanju Hrvatske u Schengenski sporazum, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom. Hrvatski političari puni su optimizma, pa i razni europski političari se zalažu za prijem Hrvatske, te Rumunjske i Bugarske u Schengenski sporazum. Međutim, prije nekoliko dana austrijski se ministar unutarnjih poslova Karner javno oglasio kako je protiv proširenja Schengenskog prostora, smatrajući da taj sustav već u sadašnjem sastavu ne funkcionira, te da ulazi previše ilegalnih migranata u Austriju. Predsjednik Milanović daje nekakve komentare o nekim unutaraustrijskim "obračunima u drugoj ili trećoj derivaciji” koje, iskreno, nisam shvatio, ali vjerojatno nisu niti bitni za temu. Ministar Božinović se trudi objasniti kako se tu ne radi o ničemu protiv Hrvatske, kako su migranti europski problem, te kako naš neulazak u Schengenski sporazum ne bi bio dobar za austrijske turiste. A premijer ...