Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Bivši američki predsjednik Donald Trump je, kako pišu njemački mediji, jednom izjavio kako bi mogao stajati na Petoj aveniji (Fifth Avenue) i ubiti nekoga, a da zbog toga ne izgubi birače. Tu njegovu izjavu ne bi trebalo shvatiti doslovno, barem ne u onom dijelu da bi nekoga mogao ubiti. Ali jasna je bit te poruke: Smatra da si može dozvoliti razne ispade i skandale, dopustiti razne svinjarije, a da će ipak imati svoj vjerni krug obožavatelja i simpatizera koji će mu na izborima dati svoj glas. Čovjek je iskren. U Hrvatskoj imamo kao najjaču pojedinačnu stranku Hrvatsku demokratsku zajednicu. Ona je manje iskrena od Trumpa. Ali u svojih preko trideset godina postojanja razni visoki državni dužnosnici, razne javne osobe, političari na županijskim i lokalnim razinama, mahom njeni osvjedočeni članovi, dozvoljavali su si i dozvaljavaju svakih malo, sve do danas razne ispade, skandale, nezakonite radnje, kao što su razni oblici privrednog kriminala, zloupotrebe položaja, prometne nesreće ...

Prva vrsta korupcije znači podmićivanje nekoga kako bi ishodili nešto što je zabranjeno ili za što uopće ne ispunjavamo uvjete. Npr. podmititi službenika kako bi nam izdao građevinsku dozvolu za lokaciju na kojoj je gradnja ionako zabranjena. Podmititi djelatnika u stanici za tehnički pregled kako bi nam vozilo s neispravnim kočnicama ili svjetlima „prošlo na tehničkom“. Podmititi nekoga na fakultetu da nam se dijete upiše na studij, iako dijete nije položilo prijemni ispit. Podmititi policajca da nam ne naplati kaznu. Druga vrsta korupcije je podmićivanje nekoga kako bi stekli određenu prednost ili korist pri nečemu što doduše nije zabranjeno, ali na što ipak nemamo izričito pravo. Npr. ispunjavamo sve uvjete navedene u oglasu za zapošljavanje, ali to ne znači da će baš nas primiti. I tad podmitimo komisiju kako bi od svih kandidata na natječaju odabrala upravo nas.   Npr. direktor prodaje jedne firme podmiti bitne osobe kod druge firme koja mu je potencijalni kupac, kako bi u...

Hrvatski sabor je jučer imao svoj dan otvorenih vrata, građani su mogli uz vodiča obići Sabor, doznati razne zanimljivosti o njemu i razgovarati sa zastupnicima . To je onaj Sabor koji nekad liči na tragikomičnu predstavu, onaj u kojem se naši zastupnici natječu tko će koga bolje uvrijediti, tko će kome bolje nešto “spustiti”, tko će kome izvući neki nezgodan detalj iz osobne ili političke prošlosti.  Ali i onaj Sabor koji jedan od najvažnijih državnih tijela, jedan od ključnih simbola demokratskog poretka, onaj u kojem 151 na slobodnim i za sve građane jednakim izborima izabrani zastupnik odlučuje o mnogim važnim stvarima koje se tiču svih nas. Kad smo tijekom obilaska sjeli u jednoj dvorani, jedan gospodin iz naše grupe postavio je pitanje kako je moguće da “... jedna zločinačka organizacija, koja ima podršku od svega sedamnaest posto građana, vlada Hrvatskom...”. Jasno, gospodin je mislio na HDZ. Ali posjet Saboru sigurno nije prava prilika za postavljanje takvog pitanja, a ni...