Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Kad se negdje dogodi rat, neki do tada, rekli bismo, normalni i po ničemu posebno upadljivi ljudi pretvore se u zvijeri, mučitelje, zlostavljače, silovatelje, pljačkaše. Nekim ljudima u takvim posebnim okolnostima padnu sve moralne, pravne i zdravorazumske barijere. Oni pokažu svoje najtamnije strane, za njih ne vrijede više nikakva pravila. Drže li oni tu tamnu stranu skrivenu i potisnutu u sebi već od ranije, ili se ona razvije u tim ratnim okolnostima, to bi možda psiholozi ili psihijatri mogli bolje objasniti. Kad ljudi dobiju moć, neki položaj, funkciju, neku rukovodeću poziciju, nekim ljudima se dogodi nešto slično. Takvima padnu barijere, nestane osjećaj za pravo, pravdu i neke općeprihvaćene međuljudske norme, pa počnu se smatrati centrom svega i svačega. Počnu smatrati da se sve treba vrtjeti oko njih. Oni počnu maltretirati svoje podređene i suradnike, iskaljivati svoje hireve i mušice na njima, počnu krasti, varati, izmišljati nebuloze. Nekakav sličan čudan zaokret u moz...

Hrvatski autoklub formalno je udruga za zastupanje interesa vozača i za pomoć, a zapravo paradržavna ustanova svoje vrste, s različitim javnim ovlastima koje djelomično sežu čak iz vremena Kraljevine SHS/Jugoslavije, možda i Austro-Ugarske, organizacija koja se u javnosti rijetko zalaže za interese vozača. Jer da se zalaže pokrenula bi, primjerice, pitanje preskupih cestarina, previsokih nameta na cijenu goriva, zalagala bi se za bolje održavanje prometnica. Na internetskim stranicama HAK-a, u rubrikama o informacijama o radovima, zastojima i drugim smetnjama u prometu, ponekad se kao lokacija događaja navodi samo kilometraža dotične ceste, bez preciznijeg opisa lokacije. Kako mogu kao vozač, na primjer, znati gdje se nalazi sedamdeset i treći kilometar neke autoceste? Tako sam jednog jutra zapao u gužvu na popularno zvanoj Zagrebačkoj obilaznici. Pogledao sam na HAK-ove web stranice i stravno našao informaciju o nesreći na dvadesetom kilometru u smjeru Bregane. Pomicao sam se me...