Za šta sam se ja borio?
Zagreb, Žitnjak: Izišao sam iz Bauhausa, došao do auta, otvorio sva vrata kako bih rashladio auto. Do mene je stajao parkiran veliki bijeli kombi virovitičke registracije, barem dvadestak godina star i već vidno istrošen. Dok sam se skrivao od sunca u hladovini koju je kombi pružao svojom veličinom, stigli su muškarac i žena srednjih godina s punim kolicima iz Bauhausa: Razne lampe, kablovi, drvene police, neki električni aparat, velika kanta boje. I oni su otvorili sva vrata na kombiju da ga prozrače, pa smo tako svi troje stajali kraj svojih autâ. Virovitica, pomislio sam, u jednom smjeru putovanje do Zagreba od preko dva sata, odnosno po otprilike 150 kilometara u svakom smjeru. Plus cestarina, ako koriste autocestu. I to cestarina za kombije. I sve to na temperaturi od vani 30 stupnjeva, a u kombiju vjerojatno blizu 40. Ljudi će potrošiti barem pola dana na kupovinu u Zagrebu. A nisu mi djelovali kao da su došli razgledati Zagreb i piti kavu na Trgu, pa usput svratiti u Bauhaus. ...