Živjeti u Hrvatskoj - Robert Lehpaner

Okrutan je taj kapitalizam. Firme, kako bi stekle što veću zaradu ili barem preživjete u toj tržišnoj utakmici koja nikoga ne štedi, izmišljaju stalno razne načine kako nuditi kupcima dodatne, nove ili drukčije usluge i proizvode. Ti proizvodi i usluge katkad nemaju nikakve veze s osnovnom djelatnošću neke firme. Ali koga briga, ako se se kupcima sviđa, ako kupci kupuju, nikome ne smeta. Benzinske pumpe, ako im prostor to dozvoljava, često imaju kafiće u kojima osim kave i sličnih napitaka nude peciva i sendviče. Većina benzinskih pumpi već odavno liči na male supermarkete u kojima se mogu kupiti razne stvari od cigareta preko gela za tuširanje i dječjih igračaka, pa sve do pelješkog crnog vina. U nekim benzinskim pumpama na samom pultu gdje se plaća drže se sprave za pečenje hot doga. Već je odavno uobičajeno da osiguravajuće kuće uz klasične police osiguranja od raznih rizika, nude i tzv. asistencije, kao što su pomoć na cesti i majstor u kući, da drže vlastite poliklinike ili se

Kažu da je u desetljećima Jugoslavije hrvatski jezik bio pod utjecajem srpskog jezika. Po nekima čak i jako. Čitao sam negdje na internetu da je hrvatski jezik “rashrvaćen” (pazi koji izraz)! U hrvatski jezik je s vremenom ušla i masa germanizama i mađarizama, ali to nikome ne smeta previše. “Velikim” Hrvatima je problem ta bliskost sa srpskim jezikom. Međutim, ne treba biti jezikoslovac da bi se primjetila velika sličnost tih dvaju jezika, i to do te mjere da ponekad možemo čitati ili slušati čak po nekoliko rečenica teksta, bez da možemo odrediti radi li se o hrvatskom ili srpskom jeziku. Ta sličnost i bliskost jednostavno postoje bez obzira na “rashrvaćenje” za vrijeme Jugoslavije. To se nikako ne uklapa u hrvatsku državu, u želju za hrvatskim identitetom, a naročito ne u mentalni sklop onih “velikih” Hrvata. A kako bi se stvorio hrvatski jezik što različitiji od srpskog, “veliki” Hrvati i jezikoslovci izvlače riječi iz davnih davnina i ubacuju ih u suvremeni jezik, kreiraju nove