Sigurnost i povjerenje?

Jednom sam upao u policijsku kontrolu prometa. To nije bila ona obična kontrola - “Dobar dan, vozačku i prometnu...”, očito je stvar bila ozbiljnija. Dva s puškama naoružana policajca u zaštitnim prslucima stajala su na kolniku. Vozili smo u koloni mic po mic. Nisu pitali za dokumente, samo su nas promatrali i mahali nam da “može dalje”. Kad sam već bio ispred policajca, odjednom se čulo škripanje guma negdje iz pozadine i sekundu kasnije jedan auto je projurio popriličnom brzinom susjednom trakom pored kolone vozila i pored policajca. Taj auto očito nije htio imati susret s policijom. Policajci su samo iznenađeno iskolačili oči i gledali ga kako nestaje u daljini.

Sjećate li se slučaja od prije nekoliko mjeseci u Splitu, kad je mladi policajac u obavljanju kontrole prometa pokušao zaustaviti jedan auto. A auto je, umjesto da se zaustavio, nastavio voziti. Ne znam gdje i kako je očito nespretno policajac stajao (!), ali auto je udario u njega i teško ga ozlijedio. Policajac je završio u bolnici gdje su se liječnici borili za njegov život. Taj mladi policajac je bio vježbenik, a s njim na licu mjesta je bio i njegov mentor koji ga je sigurno trebao učiti i nadgledati!

Prije nekoliko dana kraj Varaždina se dogodio slučaj da je policija u obavljanju kontrole prometa zaustavila auto i pokušala uhititi vozača koji je vozio unatoč zabrani upravljanja, ili tako nekako. Na nekim web stranicama piše da ga je policija htjela uhititi, na nekima da mu htjela privremeno oduzeti auto zbog prometnih prekršaja. Kako god, nebitno. Kad je jedan od policajaca shvatio da vozač unatoč zahtjevu policije ne misli napustiti auto, nego dati gas i kidnuti s mjesta, policajac ga je kroz prozor primio za ruku! (Kako se toga sjetio?) Vozač je stvarno dao gas, a policajac je vozača i dalje držao za ruku, tako da ga je auto vukao nekoliko metara sa sobom. U jednom trenutku je policajac pustio vozačevu ruku, pao na cestu, a kasnije završio u bolnici zbog ozljeda.

Internet je pun sličnih događaja. Ponekad i osobno vidim policajce kako se ležerno našetavaju (neprofesionalno) po cesti dok zaustavljaju aute. Čini mi se kao da jednostavno računaju da će im se svaki auto, kojeg oni odaberu, zaustaviti na njihov zahtjev. I to je pogrešno. Pitam se obučava li itko policajce za takve situacije, te ako ih obučava, zašto se ne drže naučenog? Ne mogu se oteti dojmu ili da svoj zadatak ne doživljavaju dovoljno ozbiljno, ili da nisu dovoljno pripremljeni za slučaj da im se vozilo ne zaustavi, odnosno da se ne snalaze kad nešto krene neplanirano.

Ne moram imati nikakvu posebnu policijsku obuku; već mi zdrav razum govori da nikad ne znam tko sjedi u kojem autu i kakve su mu namjere. Ako zaustavljam vozilo, nadam se da će se zaustaviti, ali ujedno moram računati da se neće zaustaviti, u najgorem slučaju da će se zaletjeti na mene. Možda je neki vozač traženi kriminalac, možda je pijan kao zemlja, možda pod drogama ili vozi unatoč zabrani upravljanja. Dok sam kao student radio kao zaštitar, učili su nas kako zaustaviti auto i kako mu se približiti, a pritom sebe ne dovoditi u opasnost. Nekoliko jednostavnih pravila.

Sigurnost i povjerenje - to je onaj natpis na policijskim autima, ono kako si je država zamislila percepciju policije kod građana. Ali kad čitam ili osobno doživim gore navedene slučajeve, pitam se može li policija građanima pružiti dovoljnu sigurnost i u kojoj mjeri građani mogu imati povjerenja u nju.