Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Idem prema ulazu od Lidla, prolazim pored parkirnih mjesta za invalide. Na jednom od njih parkiran je Mercedes crne boje i njemačkih tablica, ali parkiran tako neuredno ukoso da zauzima i dijelove susjednih invalidskih mjesta. Zaustavim se kratko. Ne vidim istaknutu invalidsku iskaznicu, ali zato zbirku krunica i dva privjeska s nekakvim šahovnica (nisu službena zastava RH) kako vise s retrovizora. U Lidlu opazim dva mlađa muškarca u crnim majicama. Kupovina nas vodi istim putevima kroz trgovinu i glasni su, pa uspijem čuti kako razgovaraju. Radi se o onoj hrvatsko-bosansko-srpskoj mješavini govora s velikom primjesom njemačkih riječi. Taj jugo-deutsch jezik je tipičan za ljude porijeklom iz bivše Jugoslavije koji dugo žive u Njemačkoj ili Austriji ili su pak tamo rođeni i slabo vladaju svojim materinskim jezikom (koji god ex-YU jezik to bio) ali ga se ne trude pravilno naučiti. U jednom trenutku se muškarci okrenu i imam napokon prilike vidjeti im prednje strane majica. Ne želim se ...

Hrvati vole aute, auti su mnogima statusni simbol i bitan predmet u životu, takozvani “limeni ljubimci” (koji glupi izraz). Na prvom mjestu su skupe njemačke marke Mercedes i BMW. Zatim dolaze, ako se nema toliko novaca ili ako se ne pati toliko za autom, Volkswagenovi Passat i Golf. Jer i to su statusni simboli made in Deutschland. Nešto manje popularni, ali nikako za zanemariti, su Audi i Škoda Octavia. I Audi je NIjemac, a Okatavija je nekakav jeftiniji nadomjestak za Passata, doduše Čeh, ali ipak iz njemačke VW grupacije. Očito takav stav prema autima već dugo postoji, jer su si gastabajteri već davnih dana znali uvoziti Mercedese. A kad sam kao student krajem osamdesetih i početkom devedesetih dolazio u Hrvatsku u Golfu “jedinici”, susjedi su mi ga uvijek zagledali i ispitivali koliko “konja” ima, koliko kilometara, koliko kubika, i naravno koliko je koštao. I bez obzira što su moji tadašnji Golfovi uvijek bili dvanaest ili više godina strari, Golf je ipak bio Golf, i to ori...