Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Otkad Hrvatska postoji, HDZ je drži čvrsto u rukama. Do sada je na državnoj razini vladao samostalno ili u koalicijama cijelo vrijeme postojanja ove države, osim u dva mandata. Na lokalnim i županijskim izborima uspjesi mu doduše variraju, u nekim sredinama tradicionalno debelo pobjeđuje, u nekim ne. HDZ daje pečat ovoj zemlji i ima svoje krakove u svim segmentima društva. Sve u svemu, od osamostaljenja Hrvatske pa sve do danas, najjača su samostalna stranka, uvijek atraktivna i potencijalnim koalicijskim partnerima raznih političkih smjerova (jer svi vole pobjednike). A ostale stranke? Kao tradicionalne i općepoznate padaju mi na pamet SDP i HSS. A pored njih jedan šareni spektar raznoraznih stranaka, strančica i platformi: Platforma Možemo, Socijaldemokrati kao derivat SDP-a, ljevičarke stranke Nova ljevica i Radnička fronta, liberalne stranke Glas i HNS, stranka Milan Bandić 365, konzervativni Most, desni Domovinski pokret, stranka Fokus, čak četiri HSP-a i još tri dodatna HSS-a (...

Bivši američki predsjednik Donald Trump je, kako pišu njemački mediji, jednom izjavio kako bi mogao stajati na Petoj aveniji (Fifth Avenue) i ubiti nekoga, a da zbog toga ne izgubi birače. Tu njegovu izjavu ne bi trebalo shvatiti doslovno, barem ne u onom dijelu da bi nekoga mogao ubiti. Ali jasna je bit te poruke: Smatra da si može dozvoliti razne ispade i skandale, dopustiti razne svinjarije, a da će ipak imati svoj vjerni krug obožavatelja i simpatizera koji će mu na izborima dati svoj glas. Čovjek je iskren. U Hrvatskoj imamo kao najjaču pojedinačnu stranku Hrvatsku demokratsku zajednicu. Ona je manje iskrena od Trumpa. Ali u svojih preko trideset godina postojanja razni visoki državni dužnosnici, razne javne osobe, političari na županijskim i lokalnim razinama, mahom njeni osvjedočeni članovi, dozvoljavali su si i dozvaljavaju svakih malo, sve do danas razne ispade, skandale, nezakonite radnje, kao što su razni oblici privrednog kriminala, zloupotrebe položaja, prometne nesreće ...

Sjećate li se izbornog slogana Hrvatske demokratske zajednice: “Zna se!” Možemo joj biti vjerni pristaša ili je organski ne podnositi, ali zaobići je ne možemo nikako. Zanimljiv joj je naziv – nije stranka nego zajednica. Ima logike, jer ona po svom načinu rada nije stranka u smislu razvijenih zapadnih demokracija, čiji bi glavni smisao bio društveni i politički rad za građane, već jedna vrsta zajednice za uzajamnu pomoć u nalaženju veza i dobivanju funkcija, beneficija i unosnih poslova. Kad je osnovana, uvjeti za pristup su joj bili su minimalni: U pravilu je bilo dovoljno smatrati se Hrvatom, biti za Hrvatsku i uvažavati lik i djelo Franje Tuđmana. Prošlost u većini slučajeva nije bila bitna. Nije bilo bitno tko je bio partizan, a tko ustaša, tko živi u Jugoslaviji, a tko u inozemstvu, tko je bio član Saveza komunista i radio u nekoj od državnih službi u Jugoslaviji, a tko je nastojao izbjegavati bilo kakav kontakt s jugoslavenskom državom i njenim, kako se to tada zvalo, društv...