Aerodrom Zagreb-Dubrava
Dok čekam na red u domu zdravlja ili bolnici osjećam se kao na kolodvoru. To vjerojatno ima veze s tim što čekam po dugim i širokim hodnicima, i pritom imam dojam kao da sam u nekom poluotvorenom prostoru namijenjenom prihvatu većeg broja osoba, kroz koji prolaze ljudi sa svih strana, baš onako kao na većim kolodvorima. I one plastične stolice po hodnicima me podsjećaju na kolodvore, a neke stolice čak i na one u tramvajima češke proizvodnje, kakvi još uvijek voze po cestama mnogih gradova nekadašnjih socijalističkih zemalja. Nije uvijek jednostavno snaći se i shvatiti gdje i na koji način se treba prijaviti. Je li u pitanju šalter ili su zatvorena vrata, treba li negdje odložiti zdravstvenu knjižicu ili neki drugi papir, treba li uzeti broj onako kao u pošti? Na vratima i po zidovima vise papiri s raznim obavijestima. Naročito za vrijeme korone su te “zidne novine” poprimile poprilične razmjere. Trebamo li sve to pročitati? Ako su vrata ambulate zatvorena, smijemo li kucati? Ako pok...