Robert Lehpaner - Hrvatska je tolerantna zemlja
Čitam na Facebooku članak lokalnih novina jednog manjeg grada o tome kako je netko razvalio drvena sjedišta klupâ na šetnici i potom ih zapalio. Novinarka ili novinar pita se: Zašto? Da, zašto netko čini tako nešto? Zašto netko uništava sprave na dječjim igralištima, zašto netko trga prometne znakove ili ih zaokreće na krivu stranu, zašto netko izvrće ili razbija žardinjere s cvijećem na nogostupima, zašto netko trga klupe na autobusnim stanicama, zašto netko trga osmrtnice i obavijesti o biračkim mjestima s oglasnih ploča, zašto netko baca svoj otpad po šumama i livadama, zašto netko vozi autom po nogostupu po travnjacima, zašto netko kvadom uništava šumske puteve, zašto netko u vožnji baca čikove i otpatke iz auta, zašto netko vozi kao divljak kroz naselje ne poštujući nikakve prometne propise, zašto netko uništava WC školjku u vlaku...?
Svakog dana vidimo barem neke od tih pojava i možemo nastaviti nabrajanje do mile volje. Ali zašto to ljudi rade? Većina ljudi nosi u sebi manju ili veću količinu destruktivnosti, bahatosti, agresivnosti i divljaštva. U naprednijim i razvijenijim društvima većina ljudi, pa tako i političara i nadležnih službi, smatra je da takve osobine potrebno kontrolirati, da se takvo ponašanje ne smije tolerirati te da ljude treba educirati i usmjeravati da budu konstruktivni članovi društva. U naprednijim i razvijenijim društvima divljaštvo i agresivnost nisu "cool". S druge strane, u našem društvu u praksi postoji poprilično visoka tolerancija prema divljaštvu i bahatosti. Dio ljudi u Hrvatskoj će se sigurno složiti da su takve destruktivne pojave loše, ali neki ljudi uopće neće vidjeti problem u nedopuštenom iskrcavanju otpada ili uništavanju autobusnih stanica, a većina ljudi okreće glavu od svega smatrajući da ih se to ne tiče osobno i neposredno te da je bolje ne miješati se, kao što niti većina političara i nadležnih službi nemaju dovoljno volje baviti takvim pojavama ili ih čak smatraju prihvatljivim.
Ljudi uče na tuđim primjerima. Iz obijesti strgani semafor, dijelovi kojeg tjednima leže razbacani po travi i kojeg nitko ne popravlja, daje im ideju da i sami strgaju neki prometni znak. Vreće smeća, koje mjesecima leže razbacane po livadi, bez da ih, unatoč dojavama građana, itko od nadležnih službi ukloni i poduzme ikakve mjere protiv budućeg ilegalnog odlaganja otpada, daju im inspiraciju iskrcati svoj građevinski otpad u šumu. Trafostanica, već mjesecima unakažena ustaškim znakovljem, znakovljem vjerojatno najstrašnije pojave naših krajeva, a koje nitko ne uklanja, daje im ideju išarati kukaste križeve po zgradama, one kukaste križeve pod kojim su milijuni nevinih ljudi po cijeloj Europi stradali.
Dakle zašto sve to rade? Zašto uništavaju sve oko sebe? – Zato što mogu! Mogu zapaliti klupe svjesni da će najvjerojatnije proći bez ikakvih posljedica. Čak iako budu primijećeni, vjerojatnost je mala da će ih netko prijaviti ili na neki drugi način reagirati. I čak iako ih netko prijavi nadležnim službama, vjerojatnost je mala da će nadležne službe poduzeti ozbiljne napore protiv ih divljaka. Jer u Hrvatskoj se divljaštvo, bezobrazluk i agresivnost toleriraju. To „prolazi“. A oni ljudi u manjini, koji aktivno pokušavaju poduzeti nešto protiv toga, često ispadaju čudaci ili budale. Je li to jedna od razlika između Europe i Balkana?
Svakog dana vidimo barem neke od tih pojava i možemo nastaviti nabrajanje do mile volje. Ali zašto to ljudi rade? Većina ljudi nosi u sebi manju ili veću količinu destruktivnosti, bahatosti, agresivnosti i divljaštva. U naprednijim i razvijenijim društvima većina ljudi, pa tako i političara i nadležnih službi, smatra je da takve osobine potrebno kontrolirati, da se takvo ponašanje ne smije tolerirati te da ljude treba educirati i usmjeravati da budu konstruktivni članovi društva. U naprednijim i razvijenijim društvima divljaštvo i agresivnost nisu "cool". S druge strane, u našem društvu u praksi postoji poprilično visoka tolerancija prema divljaštvu i bahatosti. Dio ljudi u Hrvatskoj će se sigurno složiti da su takve destruktivne pojave loše, ali neki ljudi uopće neće vidjeti problem u nedopuštenom iskrcavanju otpada ili uništavanju autobusnih stanica, a većina ljudi okreće glavu od svega smatrajući da ih se to ne tiče osobno i neposredno te da je bolje ne miješati se, kao što niti većina političara i nadležnih službi nemaju dovoljno volje baviti takvim pojavama ili ih čak smatraju prihvatljivim.
Ljudi uče na tuđim primjerima. Iz obijesti strgani semafor, dijelovi kojeg tjednima leže razbacani po travi i kojeg nitko ne popravlja, daje im ideju da i sami strgaju neki prometni znak. Vreće smeća, koje mjesecima leže razbacane po livadi, bez da ih, unatoč dojavama građana, itko od nadležnih službi ukloni i poduzme ikakve mjere protiv budućeg ilegalnog odlaganja otpada, daju im inspiraciju iskrcati svoj građevinski otpad u šumu. Trafostanica, već mjesecima unakažena ustaškim znakovljem, znakovljem vjerojatno najstrašnije pojave naših krajeva, a koje nitko ne uklanja, daje im ideju išarati kukaste križeve po zgradama, one kukaste križeve pod kojim su milijuni nevinih ljudi po cijeloj Europi stradali.
Dakle zašto sve to rade? Zašto uništavaju sve oko sebe? – Zato što mogu! Mogu zapaliti klupe svjesni da će najvjerojatnije proći bez ikakvih posljedica. Čak iako budu primijećeni, vjerojatnost je mala da će ih netko prijaviti ili na neki drugi način reagirati. I čak iako ih netko prijavi nadležnim službama, vjerojatnost je mala da će nadležne službe poduzeti ozbiljne napore protiv ih divljaka. Jer u Hrvatskoj se divljaštvo, bezobrazluk i agresivnost toleriraju. To „prolazi“. A oni ljudi u manjini, koji aktivno pokušavaju poduzeti nešto protiv toga, često ispadaju čudaci ili budale. Je li to jedna od razlika između Europe i Balkana?
Primjedbe
Objavi komentar