Robert Lehpaner - Jelo, piće i petarde
Naši novinari se u pravilu ne vole zamarati složenijim i ozbiljnijim temama, pa su im blagdanski dani dobrodošli, jer im pružaju laganu temu koju mogu bez posebnog intelektualnog napora i bez posebnog znanja o samoj temi, danima i danima obrađivati. Bezbroj puta postavljaju slučajnim prolaznicima ista glupa pitanja što će jesti i piti, čine li im se namirnice skupima, s kime će provesti blagdane i što si žele u novoj godini. Po nekoj kolektivnoj inerciji, skoro svi jedu istu hranu, svima su namirnice skupe, svi će proslaviti Božić u obiteljskom krugu i svi si žele puno zdravlja, sreće i novaca u narednoj godini. Ali s obzirom na općedruštveni negativan odnos Hrvata prema radu, nije mi sasvim jasno otkud bi došlo više novaca?
Gradovi troše javne novce, novce nas građana na organizaciju besplatnih koncerata, podjelu ribica i bakalara, na neukusne hrpe uličnih adventskih i božićnih rasvjeta, na sanjkališta i klizališta. Nebitno što niti jedan grad nema višak novaca, što svakom gradu nedostaju sredstva za bitne sadržaje. Potpuno je nebitno što neke ulice do dan danas nemaju nogostupa ili neke škole nemaju centralnog grijanja. Uostalom, nadležni iz gradskih uprava ne troše novce iz svog džepa, pa im je očito svejedno što se za gluposti razbacuju tuđim novcima. A narodu svakako treba priuštiti neki vid zabave, jer ljudi i dan danas, kao i u doba starog Rima, vole kruh i igre, vole se napijati i plesati po gradskim trgovima.
Ljudi ovih prazničkih dana trpaju u supermarketima bez ikakve mjere poprilične količine hrane i pića u kolica. Pa što, Božić je, Nova godina je, neka se ima, neka se nađe! Ljudi stoje satima u redu kako bi kupili kiselo zelje za sarmu, jer po čvrstom općenarodnom shvaćaju Nova godina nikako ne može biti bez sarme. Kuha se, peče se i priprema se kao da se ovih dana treba najesti i napiti za narednih nekoliko tjedana. Troši se, jer se može. Barem u ovom trenutku. Troši se čak i više nego što se može. A sutra? Pustimo to, za sutra ćemo se snalaziti sutra. Što se manje novaca ima, to se više troši. - Nije li korisnije svoj višak novaca čuvati za trenutke kad će zatrebati?
Čuju se petarde, rakete i kojekakav drugi vatromet. Koja li to razumna osoba može uživati u pucnjavi petardi? Zvukovi vatrometa uznemiruju ljude i životinje. Među nama su mnogi ljudi doživjeli strahote rata početkom devedesetih. Vjerujem da im je dosta zvuka pucnjave. A svega tisuću kilometara zračne linije od Zagreba, ljudi u Ukrajini već skoro tri godine svakodnevno slušaju zvukove pucanja i eksplozija koje im uništavaju živote i sve što posjeduju. Što plići džep i pamet, to više se troši na petarde. - Nije li korisnije svoj višak novaca, umjesto ga potrošiti na takvo beskorisno smeće, donirati ga nekoj humanitarnoj organizaciji i tako pomoći nekome tko zasigurno ima daleko bitnijih egzistencijalnih problema, nego tako slaviti Novu godinu?
Gradovi troše javne novce, novce nas građana na organizaciju besplatnih koncerata, podjelu ribica i bakalara, na neukusne hrpe uličnih adventskih i božićnih rasvjeta, na sanjkališta i klizališta. Nebitno što niti jedan grad nema višak novaca, što svakom gradu nedostaju sredstva za bitne sadržaje. Potpuno je nebitno što neke ulice do dan danas nemaju nogostupa ili neke škole nemaju centralnog grijanja. Uostalom, nadležni iz gradskih uprava ne troše novce iz svog džepa, pa im je očito svejedno što se za gluposti razbacuju tuđim novcima. A narodu svakako treba priuštiti neki vid zabave, jer ljudi i dan danas, kao i u doba starog Rima, vole kruh i igre, vole se napijati i plesati po gradskim trgovima.
Ljudi ovih prazničkih dana trpaju u supermarketima bez ikakve mjere poprilične količine hrane i pića u kolica. Pa što, Božić je, Nova godina je, neka se ima, neka se nađe! Ljudi stoje satima u redu kako bi kupili kiselo zelje za sarmu, jer po čvrstom općenarodnom shvaćaju Nova godina nikako ne može biti bez sarme. Kuha se, peče se i priprema se kao da se ovih dana treba najesti i napiti za narednih nekoliko tjedana. Troši se, jer se može. Barem u ovom trenutku. Troši se čak i više nego što se može. A sutra? Pustimo to, za sutra ćemo se snalaziti sutra. Što se manje novaca ima, to se više troši. - Nije li korisnije svoj višak novaca čuvati za trenutke kad će zatrebati?
Čuju se petarde, rakete i kojekakav drugi vatromet. Koja li to razumna osoba može uživati u pucnjavi petardi? Zvukovi vatrometa uznemiruju ljude i životinje. Među nama su mnogi ljudi doživjeli strahote rata početkom devedesetih. Vjerujem da im je dosta zvuka pucnjave. A svega tisuću kilometara zračne linije od Zagreba, ljudi u Ukrajini već skoro tri godine svakodnevno slušaju zvukove pucanja i eksplozija koje im uništavaju živote i sve što posjeduju. Što plići džep i pamet, to više se troši na petarde. - Nije li korisnije svoj višak novaca, umjesto ga potrošiti na takvo beskorisno smeće, donirati ga nekoj humanitarnoj organizaciji i tako pomoći nekome tko zasigurno ima daleko bitnijih egzistencijalnih problema, nego tako slaviti Novu godinu?
Primjedbe
Objavi komentar