Robert Lehpaner - Dolazi nam učitelj
U ovo doba godine, a početak je srpnja, i po ovim vrućinama, uobičajene glavne teme elektronskih medija bile bi turizam i toplinski val koji nikako da popusti. Brojali bi se auti i gosti i davale bi se građanima svakodnevne upute kako se ponašati na preko trideset stupnjeva. Ove godine je drukčije, ona je posebna: Za dva dana u Zagreb, metropolu svih Hrvata u zemlji i dijaspori, dolazi učitelj. Mediji već danima budno prate sve detalje. Koliko policajaca će biti angažirano, koliko redara, koliko timova hitne pomoći, koja će biti regulacija prometa, koliko će koštati hrana i piće na skupu. Od bižuterije, kako doznaju mediji, prodavat će se posebno izrađeni medaljoni kao uspomena na taj događaj, nadomjestak za relikviju za one koji žele imati trajni materijalni dokaz da su prisustvovali tom događaju i koji žele još dodatno ojačati svoj odnos prema učitelju.
Čini se da učitelj ima veliko i vjerno stado, očekuje se oko pola milijuna sljedbenika. Ili hodočasnika? Samo ih je, tako barem piše na raznim stranicama, papa Ivan Pavao II. za svog posjeta Zagrebu 1994. godine imao više. Možda su se neki od njih veći uputili prema Zagrebu. Ako nisu, sigurno će sutra. Pretpostavlja se da će biti velikih gužvi i poremećaja u prometu. Hodočasnici znaju ponekad ometati promet, to smo već više puta vidjeli. Ali ovo će biti nešto znatno veće. Iako živimo u zemlji, u kojoj se za skoro svaki pothvat nađe barem jedna administrativna i/ili tehnička prepreka, u slučaju susreta s učiteljem nitko od nadležnih i u organizaciju skupa uključenih službi nije radio nikakve prepreke, niti je ustrajao na nekim problemima. Jer tko bi se usudio uskratiti pola milijuna sljedbenika da vide svog učitelja i idola čije se učenje, sretnim slučajem, većim djelom čak poklapa i s državnom politikom.
Zato je učitelj toliko atraktivan? Učitelj svojim sljedbenicima daje osjećaj zajedništva i povezanosti. On je pomoć onima kojima manjka vlastitog identiteta i samopouzdanja jer stvara jedan kolektivni identitet i priliku da nakratko zaborave svoje razne životne frustracije i neuspjehe. Ali ne samo to, on svojim sljedbenicima nudi i jednu intelektualnu širinu. Onim moralno rastrojenima pruža sustav vrednota i pokazuje im smjer u životu, onim slabo obrazovanima i neupućenima tumači sadašnje stanje u zemlji, a isto tako im približava i tumači važne povijesne događaje i ličnosti. Nije sasvim jasno otkud mu toliko zavidno znanje iz povijesti, ali nije bitno. Učiteljeva riječ se, bez obzira što se u civiliziranom svijetu s nekim njegovim viđenjima ne slažu, ne dovodi u pitanje. Neki njegovi sljedbenici jako dobro razumiju učiteljevo tumačenje povijesti, posebno ono novije, i slažu se u potpunosti s njim. Neki sljedbenici te lekcije iz povijesti tek slabije razumiju ili ih uopće ne zanimaju; reklo bi se da ne idu u dubinu učenja. Netko bi sad mogao zaključiti da takvi sljedbenici ne razmišljaju svojom glavom. Budimo realni, zar je ijedan učitelj ikad očekivao da mu sljedbenici razmišljaju? Ili, netko bi mogao zlobno tvrditi da učitelj manipulira ljudima. Ali ne, to je samo učiteljeva briga o svojim sljedbenicima, njegova želja da ih drži na pravom putu kao i duboka zabrinutost za državu.
Čini se da učitelj ima veliko i vjerno stado, očekuje se oko pola milijuna sljedbenika. Ili hodočasnika? Samo ih je, tako barem piše na raznim stranicama, papa Ivan Pavao II. za svog posjeta Zagrebu 1994. godine imao više. Možda su se neki od njih veći uputili prema Zagrebu. Ako nisu, sigurno će sutra. Pretpostavlja se da će biti velikih gužvi i poremećaja u prometu. Hodočasnici znaju ponekad ometati promet, to smo već više puta vidjeli. Ali ovo će biti nešto znatno veće. Iako živimo u zemlji, u kojoj se za skoro svaki pothvat nađe barem jedna administrativna i/ili tehnička prepreka, u slučaju susreta s učiteljem nitko od nadležnih i u organizaciju skupa uključenih službi nije radio nikakve prepreke, niti je ustrajao na nekim problemima. Jer tko bi se usudio uskratiti pola milijuna sljedbenika da vide svog učitelja i idola čije se učenje, sretnim slučajem, većim djelom čak poklapa i s državnom politikom.
Zato je učitelj toliko atraktivan? Učitelj svojim sljedbenicima daje osjećaj zajedništva i povezanosti. On je pomoć onima kojima manjka vlastitog identiteta i samopouzdanja jer stvara jedan kolektivni identitet i priliku da nakratko zaborave svoje razne životne frustracije i neuspjehe. Ali ne samo to, on svojim sljedbenicima nudi i jednu intelektualnu širinu. Onim moralno rastrojenima pruža sustav vrednota i pokazuje im smjer u životu, onim slabo obrazovanima i neupućenima tumači sadašnje stanje u zemlji, a isto tako im približava i tumači važne povijesne događaje i ličnosti. Nije sasvim jasno otkud mu toliko zavidno znanje iz povijesti, ali nije bitno. Učiteljeva riječ se, bez obzira što se u civiliziranom svijetu s nekim njegovim viđenjima ne slažu, ne dovodi u pitanje. Neki njegovi sljedbenici jako dobro razumiju učiteljevo tumačenje povijesti, posebno ono novije, i slažu se u potpunosti s njim. Neki sljedbenici te lekcije iz povijesti tek slabije razumiju ili ih uopće ne zanimaju; reklo bi se da ne idu u dubinu učenja. Netko bi sad mogao zaključiti da takvi sljedbenici ne razmišljaju svojom glavom. Budimo realni, zar je ijedan učitelj ikad očekivao da mu sljedbenici razmišljaju? Ili, netko bi mogao zlobno tvrditi da učitelj manipulira ljudima. Ali ne, to je samo učiteljeva briga o svojim sljedbenicima, njegova želja da ih drži na pravom putu kao i duboka zabrinutost za državu.
Primjedbe
Objavi komentar