Robert Lehpaner - Radost kilometarskih kolona
Gledam na televiziji ove luđačke gužve vozila prema moru. I razmišljam je li mi žao tih ljudi koji se gnjave u autima satima i satima u kolonama na preko 30 stupnjeva vani? S jedne strane - je. S druge strane i nije. Jer u današnje vrijeme interneta lako se mogu informirati što ih čeka. Ali žao mi je ove zemlje i neshvatljivo mi je na koji način velika većina ljudi razmišlja.
U nekoj drugoj, naprednijoj zemlji bi i političari i građani odavno shvatili da, koliko god turizam donosio zaradu, tu nešto debelo ne valja. Ali ne, u Hrvatskoj se veselimo tim gužvama, brojimo vozila, očekujemo nekakve rekorde, novinari se vesele da mogu turistima postavljati ista glupa pitanja kao svakog ljeta, policija i HAK daju savjete kako treba poštivati ograničenja brzine i ne koristiti mobitele (pa zar to ne vrijedi uvijek?). Želimo sve više i više turista.
Pita li se itko u ovoj zemlji koliko ekološko opterećenje predstavljaju te kolone vozila kojima rade motori i klime satima i satima? Pita li se itko koliko opterećenje taj masovni turizam predstavlja za kakvoću zraka, vodovod, kanalizaciju, čistoću mora, energetski sustav. Pita li se itko kako to podnose ljudi koji žive na moru, a ne iznajmljuju sobe i ne drže kafiće? Zanima li ikoga, koliko im taj masovni turizam svakog ljeta poremeti živote? Ne, nego dajte nam još više turista. Je li ikad itko u ovoj zemlji čuo za pojam održivog razvoja?
Neki dan gledam na jednom stranom TV kanalu kako su na Balearima građani osnovali udruge kojima je cilj smanjiti turizam, jer im ga je dosta, jer ne mogu više normalno živjeti od turista. Danas sam na Hrvatskom radiju čuo da su isto učinili građani u Barceloni. A mi u Hrvatskoj??
Ponašamo se kao neka afrička zemlja kojoj je potpuno svejedno kakvu štetu i kakve probleme masovni turizam stvara. I osim što masovnim turizmom ugrožavamo prirodu i zagorčavamo ljudima život, tu postoji i ekonomski problem: Kad ćemo već jednom shvatiti da kao država i društvo ne možemo živjeti od birtija i tri mjeseca iznajmljivanja kreveta, te da je pretežito ili isključivo oslanjanje na turizam tipično za nerazvijene i zaostale zemlje? (zato i ostanu vječno nerazvijene) Kad ćemo shvatiti da se, ako se želimo razvijati i podignuti životni standard, treba baviti i drugim djelatnostima, naočito onima koje stvaraju visoke vrijednosti, a koje su ujedno ekološki podnošljive?
U nekoj drugoj, naprednijoj zemlji bi i političari i građani odavno shvatili da, koliko god turizam donosio zaradu, tu nešto debelo ne valja. Ali ne, u Hrvatskoj se veselimo tim gužvama, brojimo vozila, očekujemo nekakve rekorde, novinari se vesele da mogu turistima postavljati ista glupa pitanja kao svakog ljeta, policija i HAK daju savjete kako treba poštivati ograničenja brzine i ne koristiti mobitele (pa zar to ne vrijedi uvijek?). Želimo sve više i više turista.
Pita li se itko u ovoj zemlji koliko ekološko opterećenje predstavljaju te kolone vozila kojima rade motori i klime satima i satima? Pita li se itko koliko opterećenje taj masovni turizam predstavlja za kakvoću zraka, vodovod, kanalizaciju, čistoću mora, energetski sustav. Pita li se itko kako to podnose ljudi koji žive na moru, a ne iznajmljuju sobe i ne drže kafiće? Zanima li ikoga, koliko im taj masovni turizam svakog ljeta poremeti živote? Ne, nego dajte nam još više turista. Je li ikad itko u ovoj zemlji čuo za pojam održivog razvoja?
Neki dan gledam na jednom stranom TV kanalu kako su na Balearima građani osnovali udruge kojima je cilj smanjiti turizam, jer im ga je dosta, jer ne mogu više normalno živjeti od turista. Danas sam na Hrvatskom radiju čuo da su isto učinili građani u Barceloni. A mi u Hrvatskoj??
Ponašamo se kao neka afrička zemlja kojoj je potpuno svejedno kakvu štetu i kakve probleme masovni turizam stvara. I osim što masovnim turizmom ugrožavamo prirodu i zagorčavamo ljudima život, tu postoji i ekonomski problem: Kad ćemo već jednom shvatiti da kao država i društvo ne možemo živjeti od birtija i tri mjeseca iznajmljivanja kreveta, te da je pretežito ili isključivo oslanjanje na turizam tipično za nerazvijene i zaostale zemlje? (zato i ostanu vječno nerazvijene) Kad ćemo shvatiti da se, ako se želimo razvijati i podignuti životni standard, treba baviti i drugim djelatnostima, naočito onima koje stvaraju visoke vrijednosti, a koje su ujedno ekološki podnošljive?
Primjedbe
Objavi komentar