Rad trgovina nedjeljom

Od ovog ljeta (2023. godine) nekima bi dobro došao kalendar s rasporedom rada trgovina nedjeljom, sličan kalendaru rasporeda odvoza otpada. Ne vidim da trgovine igdje objavljuju radne nedjelje do kraja godine. Za sada vidim da su neke trgovine objavile svoje nedjeljno radno vrijeme tijekom ljeta. A za nakon ljeta, to će valjda tek objaviti? To će onda trebati redovito pratiti? Vrlo nezgodno za ljude koji ne koriste internet i za one koji smatraju da baš nedjeljom trebaju kupovati.

Neki mediji prikazuju slike s ljudima kako nedjeljom stoje ispred dućana u redu, spominju ljude koji traže otvorene trgovine po gradu i gužve u istima. Iskreno, nemam za njih previše razumijevanja. Zašto im baš u nedjelju nedostaju neke namirnice? Prije bih rekao da si takvi jednostavno ne znaju planirati i organizirati svakodnevne obaveze. Teško je vjerovati da nisu u vremenskom rasponu od ponedjeljka ujutro do subote navečer u stanju organizirati si opskrbu potrebnim artiklima.

Za sebe osobno sam riješio da nedjeljom jednostavno nemam nikakve kupovine. Kruh u Hrvatskoj je često nekvalitetan, ali ipak jestiv i drugi, pa donekle i treći dan, mlijeko mogu kupovati trajno, pet kilograma mesa za nedjeljni roštilj mogu kupiti ranije, novu četku za WC školjku ili kabel za mobitel teško da trebam baš hitno kupiti nedjeljom. A umjesto šetanja trgovačkim centrima iz puke dosade, postoje kvalitetniji i kretivniji načini za provođenje vikenda.

A sad ozbiljno: Nove promjene Zakona o trgovini, po kojim je rad trgovina, osim u posebnim okolnostima (na kolodvorima i sajmovima, benzinske pumpe, prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i slično), ograničen na šesnaest nedjelja godišnje, rezultat je kompromisa. Kompromisi u politici nisu ništa neobično. Oni su srednja rješenja koja znaju ispasti neobična jer pokušavaju pomiriti više suprotnih interesa. Ovdje se radilo o tome kako donekle zaštiti radnike u trgovinama od rada nedjeljom, ujedno koliko je moguće smanjiti opasnost od otpuštanja radnika uslijed smanjenja potrebe za radnom snagom zbog kraćeg radnog vremena, a s druge strane koliko je moguće uvažavati slobodu poslovanja trgovina. Ali umjesto ove zavrzlame s radnim i neradnim nedjeljama po volji trgovima, moglo i trebalo se bolje!

Zakonske promjene su stupile na snagu samo četiri mjeseca nakon donošenja. Za zakav osjetljiv zahvat u područje rada i poduzetništva, pa time i u egzistencije dijela građana, trebalo je omogućiti rok prilagodbe od barem jedne godine, kako bi radnici, čija su radna mjesta ugrožena, imali vremena naći novo zaposlenje, a poduzetnici, čiji je dosadašnji model poslovanja ugrožen, prilagoditi svoje poslovanje novim okolnostima.

Očuvati jednake uvjete za sve trgovine u tržišnoj utakmici je jedna od osnovnih načela tržišnog gospodarstva. Pa ipak je zakonodavac trebao uzeti u obzir i veličine firmi i kategorizirati ih po broju zaposlenika, godišnjem prometu ili nekim drugim pokazateljima obujma poslovanja, te one male izuzeti iz nedjeljnih ograničenja. Minimarketi i slične male trgovine nisu ozbiljna konkurencija velikim trgovačkim lancima, a ograničenje rada nedjeljom im može značiti ozbiljan udarac, opasan za egzistenciju i vlasnika i zaposlenike. Ako vlasnik ne može isplatiti plaću zaposlenicima ili zaraditi dovoljno za vlastitu egzistenciju, onda su ove nove zakonske promjene i takvo shvaćanje jednakosti u tržišnoj utakmici promašili svrhu.