Retrovizor

Temu o retrovizoru, ogledalu u vozilu koje vozaču omogućuje pregled odostraga, vjerojatno još nitko nije obradio. A ja ću napraviti temu od njega jer ga ljudi koriste kao vješalicu za svakakve predmete. Ponekad se iz privjesaka na retrovizoru stvarno može iščitati ili barem pretpostaviti nešto o vlasniku vozila, o njegovim interesima i stavovima.

Nekada su jako popularni bili mirisni borići “Wunderbaum”. Bili su okačeni na retrovizore mnogih auta i širili ugodne ili iritantne mirise. Također nekad davno u Njemačkoj su neki ljudi imali običaj vješati privjeske u obliku lisičjeg repa na retrovizore. Mi ostali smo ih smatrali seljačinama, oni su toga bili svjesni, ali im taj imidž nipošto im nije smetao.

Klasični privjesci su oni reklamni od osiguravajućih kuća, dobiveni od prodajnih zastupnika pri kupnji polica autoosiguranja. Ili od nekih drugih firmi. Neke igračkice poput plišanih kockica, raznih medeka, lutkica, minijaturnih parova boksačkih rukavica ili kopački, smajlići, zatim zastavice nogometnih klubova za koje navijamo ili sportskih društava u kojima smo aktivni. Retrovizori naravno oduvijek služe i za vješanje sunčanih naočala. Za vrijeme pandemije koronavirusa retrovizori su masovno služili za vješanje maski, pa su tako u nekim autima visile čak cijele zbirke maski s raznim motivima, očito za cijelu obitelj.

Ponekad u autima vidimo privjeske MUP-a. Ali MUP nije firma da bi izrađivao reklamne artikle. Koja je svrha tih privjesaka, zašto se proizvode, zašto ih ljudi vješaju? Trebaju li ti privjesci slati poruku kriminalcima: “Ne diraj mi auto, policajac sam. Ako mi učiniš nešto s autom, pronaći ćemo te!” Ili vlasnici tih auta žele svojoj okolini istaknuti svoju važnost i ponos jer rade u MUP-u: "Ja sam faca!" Ili žele pri prometnoj kontroli odaslati poruku drugim policajcima: “Ne diraj me!”

Od osamostaljenja početkom devedesetih kod dijela stanovništva razvio se običaj imati krunice okačene oko retrovizora. Tu mislim na Hrvate u Hrvatskoj i na one u inozemstvu, jer krunice možemo vdijeti i na autima Hrvata s njemačkim i austrijskim registracijama. Neki auti čak imaju i po dvije krunice. Što im je svrha? Vidljivo istaknuti svoju vjersku pripadnost i pobožnost? Možda ujedno i nacionalnost, po principu da je katolik jednako Hrvat? Nadaju li se ti vozači posebnoj Božjoj zaštiti i pomoći u prometu? Prije nekoliko dana vidio sam poprilično star auto s dvije krunice. Nikako nije uspio upaliti motor.

Ponekad možemo naići i na privjeske s hrvatskim zastavicama, zastavicama raznih vojnih jedinica iz Domovinskog rata, zavičajnim zastavicama raznih krajeva Hrvatske južno od Save, ili pak Bosne i Hercegovine, likom Marije ili nekih drugih svetaca, pa čak i sa slikom Ante Gotovine. Godinama je jedan čovjek iz mog naselja imao na retrovizoru obješenu sliku svog u Domovinskom ratu poginulog sina. Sve u svemu, možemo naići na raznolike kombinacije privjesaka nacionalno-vjerske simbolike. 

Primjetio sam i na nekim autima u Srbiji privjeske s križevima. Uočio sam i aute s okačenim porukama pisanim arapskim pismom na nekim autima u Bosni, te pretpostavljam da se radi o nečemu islamskom. Ali nisam primjetio da, recimo, Slovenci, Austrijanci, Nijemci ili Mađari imaju takve običaje.