Ojro, krunica i Bayern München

Na web stranici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske piše: “Tipično za sve hrvatske iseljenike, bilo one koji žive u prekomorskim državama, ili one koji žive u neposrednoj blizini svoje domovine, je da žele surađivati sa svojom domovinom.“ - A na koji to način oni „surađuju“?

Hrvati koji žive u bližem inozemstvu, najčešće u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj, redovito dolaze u Hrvatsku na odmor, preko ljeta ili za tradicionalne praznike kao što su Uskrs, Božić, Nova godina ili Svi sveti. Omiljena odredišta su im Zagreb i okolica, makar većina uopće nije porijeklom s toj podneblja, niti ima neku jaču vezu s tim krajem. Ali Zagreb je oduvijek bio magnet za Hrvate, pa i Bosance i Albance i druge. Zagreb je praktičan, u Zagreb se brzo stiže iz zapadnog inozemstva, Zagreb nudi najviše sadržaja u svakom pogledu. Tu grade ili su sagradili ili kupili nekretninu, tu neki od njih imaju rodbine.

Naročito preko ljeta svojim Mercedesima, BMW-ima i Audijima, nerijetko financiranim preko kredita ili leasinga, pune parkirališta ispred supermarketa. Njihove aute prepoznajemo po privjescima i naljepnicama nacionalne ili vjerske simbolike. Kako u Njemačkoj naručivanje registarskih tablica sa željenom kombinacijom predstavlja vrlo jednostavnu i jeftinu proceduru, u kombinacijama brojeva i slova na njihovim tablicama viđamo slova “HR” ili “ZG”. Čak se može katkad vidjeti i “N DH”. Iz auta s otvorenim prozorima, kod mlađih se znaju čuti narodnjaci, oko retrovizora krunica, a otraga naljepnica FC Bayern Münchena.

Njihov jezik je često mješavina hrvatsko-bosansko-srpskog s dodacima njemačkih riječi prilagođenih izgovoru i gramatici svog materinskog hbs-jezika. Taj hrvatsko-bosansko-srpski govor svjedoči o njhovom porijeklu iz istočnih ili južnih krajeva Hrvatske, često pak iz Bosne i Hercegovine, a mnoge njemačke primjese u rječniku o tome da ne vode računa o svom jeziku. Oni ne koriste njemačke riječi samo onda kad ne postoje hrvatske riječi, ili kad se na materinskom jeziku prekomplicirano izraziti. Oni koriste njemačke izraze za najjednostavnije stvari, kao što su kruh, mahune, bicikl ili novac. A valutu i na hrvatskom rado nazivaju “ojro”, jer se na njemačkom “eu” izgovara “oj”.

Pri kupovini u hrvatskim supermarketima razgovori im teku ovako: “Vidi, onaj brot je u angebotu!” - “Dobro, i ajmo još malo vuršta i kezeta uzeti.” - “Papa, schau mal da, Cedevita!” - “Nein, pusti to sad, drugi put ćemo.” Teško za opisati u čemu je poanta, ali osim po govoru, srednjovječne i starije generacije znaju biti uočljive po svojim odjevnim kombinacijama i frizurama.

Kad Hrvati iz inozemstva dođu u Hrvatsku, često imaju vrlo opsežan program: Za boravka obavezno čine nešto za svoj izgled, ljepotu i zdravlje, odlazeći frizeru ili u kozmetički salon na depilaciju, umjetne nokte i trepavice, te zubaru. Neki idu na hrvatske mise, ponekad sudjeluju u nekoj roštiljadi ili rodbinskoj svadbi (jednoj od onih koje subotom zakrče promet), krizmi ili krštenju sa barem stotinu gostiju. I naravno, obavezan odlazak na more makar na nekoliko dana. Ako je aranžman u nekom resortu s all inclusive ponudom, onda je to boravak kao u nekom getu.

Ali teško da će ti Hrvati posjetiti neki muzej ili galeriju, posjetiti neku kulturnu ili povijesnu znamenitost. Vrh kulture, ako se nalaze u Zagrebu ili okolici, bit će im šetnja oko Trga bana Jelačića. I nekoliko selfija za Facebook. Teško da će ti Hrvati, ako nisu nikad ranije živjeli u Hrvatskoj, upoznati i razumjeti Hrvatsku.