Država i poštivanje propisa

Državna tijela, kao što su parlament i vlada, lokalna tijela, kao što su gradonačelnici ili gradske skupštine, donose razne pravne propise, a na građanima pojedincima, firmama, udrugama i drugim organizacijama je da ih poštuju. To je tako i u najdemokratskijim državama. Dopustit ću si malo filozofiranja i tvrditi da prvenstveni smisao jedne države treba biti organizacija suživota i zaštita svojih građana. I stoga je potrebno pravnim propisima urediti pravila ponašanja u zajednici. Ne zbog same države, ne zbog održavanja nečije vlasti, ne u ime neke ideologije ili partije ili vjere, jer to rade diktature. Već zbog građana, držeći se pri tome općih civilizacijskih razumnih načela.

Građani prihvaćaju ili ne prihvaćaju propise ovisno o tome kako i koliko ih razumiju, kakvu svrhu im vide, koju vlastitu korist ili odricanja, kako procjenjuju mogućnosti njihova izbjegavanja, te moguće sankcije za nepridržavanje. To je eto tako u ljudskoj naravi. Ali prihvaćanje propisa ovisi itekako o tome kako se oni građanima prezentiraju. I što je najvažnje: Tko ih donosi i prezentira.

Građani će biti skloniji prihvatiti propise ako im se prikažu iskreno, informativno i smisleno, pa makar ponekad bili neugodni. Ili ako jednostavno imaju određeno povjerenje u državu. Loš je način tjerati ljude na poštivanje propisa prijetnjom sankcijama. Tada ljudi prihvaćaju propise samo iz straha od kazne, te ih izbjegavaju gdje kod mogu. Bolje je reći da vezanje pojasom u autu služi vlastitoj sigurnosti, neko da se nevezanje kažnjava. Bolje je reći da za školstvo nema dovoljno novaca i da se kao zajednica trebamo jače financijski angažirati kroz neka davanja, nego tvrditi da je u školstvu sve savršeno, da treba povisiti poreze, a da će se izbjegavanje plaćanja poreza stogo kažnjavati.

Važnu ulogu pri prezentiranju i obrazlaganju propisa imaju i mediji, kao veza između države i građana. Mnogi mediji, kad izvještavaju o radu državnih tijela, često uopće ne informiraju objektivno i razumljivo. Neki mediji vole državna tijela prvenstveno prikazati kroz sprdačinu i ruganje. I sve to često puta nema nikakve veze s novinarskom profesionalnošću i stvarnom društvenom ulogom medija.

Propisi koje donose političari i državni službenici, koji uživaju ugled kod građana i slove kao ozbiljni i odgovorni ljudi, naići će na jaču prihvaćenost kod građana. Političari koje ne prate stalni skandali, vlasti koje postupaju odgovorno i promišljeno, naići će na znatno veću prihvaćenost propisa kod građana. Političari i drugi javni dužnosnici, koji su redovito upetljani u skandale i kriminal, koji sami ne poštuju propise koje donose, država koja zakone često donosi stihijski po hitnom postupku, zanemarujući mišljenja stručnjaka i svih relevantnih interesnih grupa, koja stalno mijenja zakone i time stvara pravnu nesigunost, nije nikakva reklama za svoje propise. Takva država gubi autoritet i građanima se ruši povjerenje u sustav.