Pismo, molitvenik i kuhinjski recept

Okrutan je taj kapitalizam. Firme, kako bi stekle što veću zaradu ili barem preživjete u toj tržišnoj utakmici koja nikoga ne štedi, izmišljaju stalno razne načine kako nuditi kupcima dodatne, nove ili drukčije usluge i proizvode. Ti proizvodi i usluge katkad nemaju nikakve veze s osnovnom djelatnošću neke firme. Ali koga briga, ako se se kupcima sviđa, ako kupci kupuju, nikome ne smeta.

Benzinske pumpe, ako im prostor to dozvoljava, često imaju kafiće u kojima osim kave i sličnih napitaka nude peciva i sendviče. Većina benzinskih pumpi već odavno liči na male supermarkete u kojima se mogu kupiti razne stvari od cigareta preko gela za tuširanje i dječjih igračaka, pa sve do pelješkog crnog vina. U nekim benzinskim pumpama na samom pultu gdje se plaća drže se sprave za pečenje hot doga.

Već je odavno uobičajeno da osiguravajuće kuće uz klasične police osiguranja od raznih rizika, nude i tzv. asistencije, kao što su pomoć na cesti i majstor u kući, da drže vlastite poliklinike ili se bave masažama, tretmanima kože i lica i svakakvim drugim beauty-and-wellness tretmanima. Banke u paketima s tekućim računima također prodaju razne asistencije i nude razne police osiguranja.

Hrvatski telekom se jedno vrijeme okušao kao distributer električne energije, neki baumarketi proširuju svoju ponudu alkoholnim pićem. Tiskovi kiosci natrpani su svakakvom robom, a obavljaju i platni promet, prodaju karte za željeznicu i Flixbus, nude uslugu Tisak paket, prodaju tople i hladne napitke, beletristiku, hranu, i ne znam što sve ne. Uz novine se prodaju posteri sa slikom pape ili nogometnih reprezentacija, navijačke zastavice, ženski časopisi dodaju svojim izdanjima uzorke krema za lice.

U svemu tome i Hrvatska pošta želi biti jedna moderna organizacija, pa je također proširila svoj asortiman. U poštansklim uredima, od dodatne ponude u zaključanim staklenim vitrinama vidimo mobitele i klasične fiksne telefone, a zanimljivo je vidjeti police na kojim se nalaze poprilične količine vjerske literature, knjiga s receptima za razna topla jela i kolače, dječjih slikovnica i papirnatih salveta.

Na benzinskim pumpama, u osiguravajućim kućama, bankama, telekomima će nam prodavači nuditi sve te artikle i usluge, nastojat će nas nagovoriti da ih kupimo. Prodajni agenti će nas nazivati na mobitel. Sve te firme su u privatnom vlasništvu i rade po ekonomskim principima. Ti artikli i usluge očito nađu svoje kupce, inače bi se isti povukli iz prodaje i tražile bi se nove mogućnosti zarade.

Hrvatska pošta je drukčiji slučaj. Netko je odlučio da treba prodavati nekakve tablete, igraće karte, knjige s receptima i molitvenike. Ali ti artikli su samo kao neka vrsta usputne knjižnice za razbibrigu dok se čeka u redu. Ljudi si krate vrijeme listajući recepte ili priče o svetom Josipu radniku. Ali ništa od toga ne kupuju, niti im itko od poštanskog osoblja pokušava išta prodati.

Jer za šalterima sjedi uglavnom bezvoljno poštansko osoblje, ali zato u ozbiljnom outfitu: Odjeveni u bluze i košulje nalik onim kondukterskim s vidno istaknutim službenim iskaznicama na prsima: Stranka mora biti sigurna da se za šalterom stvarno nalazi djelatnica ili djelatnik pošte, a ne slučajno konobarica ili mesar. To osoblje u kondukterskim bluzama i košuljama jednim laganim tempom obavlja jednostavne poslove, i većinom nije otvoreno za nikakva neuobičajena pitanja u vezi poštanskih usluga, a kamoli da još vode brigu o prodaji iz asortimana s polica. Probajte pitati šaltersko osoblje u čemu je, osim u cijeni, razlika slanja pošiljke kao preporučeno pismo naspram slanja kao paket. Ill kakva je to usluga zvana M vreća.