Zabranjeno povraćanje na stadionu

Slušam na radiju i čitam po netu da je Split povodom predstojeće turističke sezone uveo kazne za razne prekršaje, potaknut dojavama i zgražavanjem građana zbog ispada jednog dijela turista. Na primjer, kažnjavat će se konzumiranje alkohola na određenim javnim površinama, vršenje nužde i povraćanje na javnim površinama, spavanje u parkovima, na travnjacima, trgovima i na drugim javnim površinama, penjanje po spomenicima, kupanje u fontanama, i tako dalje. A uz policiju, grad će angažirati i zaštitare koji će paziti na ponašanje.

Naravno da su takva ponašanja neprihvatljiva, bilo da se radi o domaćem stanovništu, bilo o turistima. Ali da se takvi izgredi događaju, nije nikakvo čudo. Zamislimo si samo kolika masa ljudi dođe, boravi ili prođe kroz Split, ili bilo koje veće mjesto na moru, u ljetnim mjesecima. Jer Hrvatska kao turističko odredište nije za usporediti s odlaskom na koncert komorne glazbe, odlaskom u muzej ili galeriju, nije za usporediti s mjestom na koje dolaze većinom fini kulturni ljudi. Hrvatski turizam je više poput odlaska na nogomentnu utakmicu na veliki stadion: Ljeti se u Hrvatsku slijevaju ogromne mase ljudi kako bi se opustili i zabavili uz more, hranu i piće, iživjeli, razdivljali, dali si oduška, a pritom ponekad i zaboravili na uobičajene norme reda i pristojnosti.

Tko popije dvije litre jeftinog vina negdje u parku, ili s ekipom satima loče pivo na nekoj terasi, njemu više nije bistar um i popišat će se uz prvo stablo. Ako se prije toga ne ispovraća. Takav možda neće naći put natrag do hotela i ostat će spavati na plaži. Neki će otkačeni likovi pod utjecajem grupe smatrati kako je cool slikati se za Facebook na spomeniku ili banjati se u fontani. Masa ljudi koja jede po cesti u hodu, sigurno će ostaviti svukuda svakakvih otpadaka.

Turizam u Hrvatskoj je jedan tromjesečni ogromni masovni event od Savudrije do Konavala, i sve su to pojave koje masovni eventi donose sa sobom. To ide u paketu, onako kao što nogometne utakmice znaju biti popraćene neredima na stadionu i ispadima navijača. Ali u Hrvatskoj turizma nikad dosta. On treba biti još intenzivniji, sezona još duža, s još više gostiju, s još većom konzumacijom hrane i pića, s još većim gužvama u turstičkim mjestima, s još većim masama ljudi u nacionalnim parkovima i još dužim kolonama na autocestama. Bez obzira koliko sve to bilo opterećenje za okoliš, za infrastrukturu, ali i za mnoge ljude koji nemaju nikakve veze s turizmom. Za održivi turizam, podnošljiv za ljude i prirodu, u Lijepoj našoj se još nije čulo, ili?

Većini Hrvata se ne da baš raditi, naprezati mozak, školovati se, raditi na sebi, raditi fizički. Ne da im se baviti proizvodnjom. Ne da im se stvarati nešto što predstavlja materijalnu ili intelektualnu vrijednost. Ali su zato dakako popularni jednostavni i niskoumni biznisi, za koje se smatra da vode do lake i brze zarade: Favoriti su iznajmljivanje kreveta, pečenje ćevapa i pizze, točenje pića, prodaja kineskih kupaćih kostima i sunčanih naočala po štandovima.

I sve dok ne okrenemo gospodarstvo više ka intelektualnijim djelatnostima, zanatima i proizvodnji, bavit ćemo se, osim brojanjem gostiju i noćenja, pitanjima tko gdje mokri, tko gdje spava i pije alkohol, tko se penje po kipovima, kao i skupljanjem bačenih kutija od burgera i pizze, pivskih limenki i vinskih boca po plažama, i čišćenjem bljuvotine pijanih i prežderanih gostiju. Kao na stadionu nakon horde navijača.