Oružje za mir ili rat

Lijepo je vidjeti sve te načine na koje se ljudi u raznim zemljama i prilikama solidariziraju s Ukrajinom; skupove građana na trgovima, ukrajinske zastave na javnim zgradama, poruke na društvenim mrežama, a posebno i najviše tu svestranu pomoć koja se u mnogim zemljama pruža ukrajinskim izbjeglicama. I oko te solidarnosti i humaniratne pomoći su si očito više-manje sve vlade civiliziranih država, kao i velike većine građana tih zemalja složne.

Realno, to Ukrajini u vojnom smislu protiv ruskog agresora neće mnogo pomoći, ali te slike sa ukrajinskim zastavama dopiru do Ukrajine i daju njenim stanovnicima makar neku moralnu potporu, a Rusiji šalju poruku da  svijet osuđuje put kojim je krenula. I to što je Ukrajina brzinski i mimo do sada uobičajenih pravila ishodila status kandidata za Europsku uniju, treba shvatiti prvenstveno izrazom kolektivne moralne podrške i solidarnosti od strane članica Unije.

Ali kad je u pitanju ozbiljan pritisak na Rusiju ili pak vojna potpora Ukrajini, tu stvar postaje komplicirana. Tu različite države različito razmišljaju. Vojna potpora Ukrajini znači već poprilično uplitanje u rat. Ulogu igraju i razni ekonomski i politički odnosi i kalkulacije, pa i za ono vrijeme nakon rata. Jedne države ne žele Rusiju previše provocirati s vojnom podrškom Ukrajine, druge ovise suviše o ruskom plinu, treće imaju ogroman izvoz prema Rusiji kojeg ne žele ugroziti, neke četvrte države naoružavaju Ukrajinu upravo iz straha od Rusije. Razne države su nametnule Rusiji do sada tek neke beznačajne i neefikasne sankcije (postoje li uopće efikasne sankcije protiv Rusije?). A vojna pomoć ne dolazi u onoj mjeri u kojoj to Ukrajina želi.

Ključni apsurd je upravo vojna pomoć: S jedne strane međunarodna zajednica želi da se rat u Ukrajini što prije i sa što manje žrtava okonča, a s druge strane smatra da treba Ukrajini pomoći u obrani. Samo, dok god Ukrajini stiže oružje, rat se produžuje i održava poput štednjaka na laganoj vatri, a broj žrtava raste. Teško da će se Ukrajina uspjeti toliko dobro naoružati i usavršiti da Rusiju stvarno porazi. Vjerujem da ni zapad nije složan: Dati Ukrajinicima naoružanjem šansu za samoobranu, a time produžiti rat, ili im uskratiti vojnu pomoć kako bi se rat što prije završio? Različite su percepcije: EU nije vojna sila i rat joj se događa ispred vrata, dok su SAD ipak vojna sila koja se voli pokazati kao takva, a ujedno su daleko od ratišta, s druge strane Atlantika.

Rat će se okončati samo tako da ga Rusija iz određenih razloga najmerno obustavi. Ali čak i kad Rusija obustavi  ratovanje, nije rečeno da će biti spremna napustiti sva područja Ukrajine koja će u tom trenutku držati pod svojom kontrolom, kao niti one tzv. “republike” koje su se “dobrovoljno” pripojile Rusiji. Dapače, lako je moguće da će Rusija nastojati zadržati neke dijelove Ukrajine, kako bi njen rat protiv Ukrajine zadržao privid nekog uspjeha i smisla.

Ako Rusija stvarno obustavi rat, ali se ne povuče u cijelosti iz Ukrajine, onda će vjerojatno Ukrajina nastaviti ratovati, jer si je kao ratni cilj zadala osloboditi, ne samo područja okupirana u ovom ratu, neko i sva ranije od Rusije okupirana i otrgnuta joj područja. I onda opet vrijedi da Ukrajina nikad neće uspjeti Rusiju poraziti i na taj način okončati rat, nego će se rat jednostavno nastaviti... u nedogled...

Ukrajina ima nesreću biti u susjedstvu velesile Rusije koja je smatra dijelom svoje interesne sfere. I teško je za očekivati da će svijet beskonačno dugo naoružavati Ukrajinu. Zato je jedini mogući izlaz Ukrajinu nagovoriti na pregovore, a Rusiju namamiti na pregovore. Pregovore u organizaciji međunarodne zajednice. Ukrajina će, iako to naravno nije pravedno, možda morati Rusiji dati teritorijalne ili neke druge ustupke, a za Rusiju treba naći izlaznu strategiju iz rata kroz koju ona neće sasvim izgubiti obraz. Neko srednje rješenje, nažalost vjerojatno povoljnije za Rusiju nego za Ukrajinu. Ukrajinom se trebaju pozabaviti EU i SAD, a Rusijom SAD i Kina.