Nemam za benzin, ali imam za Mercedesa

Hrvati vole aute, auti su mnogima statusni simbol i bitan predmet u životu, takozvani “limeni ljubimci” (koji glupi izraz). Na prvom mjestu su skupe njemačke marke Mercedes i BMW. Zatim dolaze, ako se nema toliko novaca ili ako se ne pati toliko za autom, Volkswagenovi Passat i Golf. Jer i to su statusni simboli made in Deutschland. Nešto manje popularni, ali nikako za zanemariti, su Audi i Škoda Octavia. I Audi je NIjemac, a Okatavija je nekakav jeftiniji nadomjestak za Passata, doduše Čeh, ali ipak iz njemačke VW grupacije.

Očito takav stav prema autima već dugo postoji, jer su si gastabajteri već davnih dana znali uvoziti Mercedese. A kad sam kao student krajem osamdesetih i početkom devedesetih dolazio u Hrvatsku u Golfu “jedinici”, susjedi su mi ga uvijek zagledali i ispitivali koliko “konja” ima, koliko kilometara, koliko kubika, i naravno koliko je koštao. I bez obzira što su moji tadašnji Golfovi uvijek bili dvanaest ili više godina strari, Golf je ipak bio Golf, i to originalni njemački, ne sarajevski, što ga u njihovim očima činilo još vrijednijim.

Kako većina ljudi u Hrvatskoj ipak nema novaca za takve nove aute, često se kupuju stari i istrošeni modeli s puno godina ili kilometara, a na benzinskim pumpama vidimo kako iz dotičnih auta izlaze likovi u trenirkama, tenisicama i sunčanim naočalama na glavi i toče gorivo za samo 100 kuna. A neki će ljudi radije živjeti desetljećima u neožbukanim kućama i u blatu nepopločanih dvorišta, samo da bi ispred kuće imali barem Passata i Golfa. Ali ne Renaulta, Forda ili Opela.

Interesantna je masovna pojava trgovaca rabljenim autima. Nikli su kao gljive iz zemlje od početka devedesetih s natpisima “Uvoz-izvoz-zamjena-krediti”. Vodeći se ukusom i željama Hrvata, na svojim šljunčanim i blatnjavim prodajnim površinama nudili su upravo te gore navedene modele, uvezene uglavnom iz Njemačke, većinom starije ili istrošene, možda i s lažno namještenom kilometražom, ali zato lijepo izglancane. Slično je ostalo do danas. Naravno, svi su ti automobili od prvog vlasnika i uredno servisirani u ovlaštenim sevisima (haha).

Smiješno je vidjeti kad netko vozi starog Merecedesa bež boje. To je bivše taksi vozilo iz Njemačke, prepoznatljivo upravo po toj posebnoj boji. U Njemačkoj bivše taksi automobile rijetko tko želi kupiti jer se pretpostavlja da su prilično istrošeni. Uglavnom ih kupuju ljudi iz istočne Europe i Turske. Očito se nađe segment kupaca kojem primitivizam ide toliko daleko da, iako nema novaca, mora imati Mercedesa, pa makar nekog sa tristo tisuća kilometara koji je deset ili više godina s frankfurtskog Hauptbahnhofa prevozio ljude.

Osim divljenja skupim njemačkim autima, u Hrvatskoj i uvoz automobila, bilo novih bilo rabljenih, ima svoju “tradiciju”. Otkad postoje automobili, praktički su se uvijek uvozili ili dovozili i još uvijek uvoze iz drugih država, zemalja ili bivših republika. Bilo preko ovlaštenih auto kuća, bilo preko “Uvoz-izvoz-zamjena-krediti”-trgovaca, bilo u privatnoj režiji.

U literaturi se navodi podatak da je Ford navodno između dva svjetska rata planirao izgraditi tvornicu u Slavonskom Brodu, što ne bi bilo ništa čudno, jer su između dva svjetska rata u Jugoslaviji nastale mnoge moderne tvornice koje još i danas postoje (Pliva, Končar, PIK Vrbovec, Đuro Đaković, željezara i rafinerija u Sisku, itd.).

U nekom su se sitnom obujmu automobili ipak proizvodili u Hrvatskoj. Naime, dvadesetih godina prošlog stoljeća su se u Zagrebu nekoliko godina sklapali američki automobili marke Hudson Essex i prodavali u količinama od godišnje po nekoliko desetaka na jugoslavenskom tržištu. Tvornica je ugašena navodno zbog općenito slabe prodaje i nastale ekonomske krize krajem 1920-tih.

Danas u Hrvatskoj postoji tvornica automobila Rimac koja proizvodi ekskluzivne električne sportske automobile za rijetke kupce vrlo dubokog džepa, kao i automobilske komponente za druge proizvođače. Dakle ništa za široke slojeve građanstva. Tako da Rimca ne bih ubrajao u klasične proizvođače automobila. Ili možda netko vidi  ljude koji se voze u Rimčevim Neverama po cestama?