Novine u veleselu

O tome da Zagreb nije velegrad i metropola, nego umjetno napuhano veleselo i provincijski grad, već dovoljno svjedoči njegov javni prijevoz kojem su kičma tramvaji na uskom kolosijeku. Uski kolosijek je jeftina varijanta koja se uglavnom koristi u provincijskim gradovima. Zatim nepostojanje širokih prometnica, velikih trgova, velikih poslovnih i stambenih zgrada u centru. Ali evo još dva ne tako vidljiva detalja: Čitati strani tisak ili kupiti plan nekog stranog grada iz susjedstva, odnosno omiljenog stranog odredišta, u Zagrebu, glavnom gradu jedne države usred Europe, gradu s preko osamsto tisuća stanovnika, nije nikako jednostavno.

Neki spomena vrijedan izbor njemačkih, austrijskih, švicarskih, talijanskih ili francuskih dnevnih i novina i tjednih časopisa naći će se uglavnom samo u Tisku u pothodniku na zagrebačkom glavnom kolodvoru, ali ne uvijek s aktualnim izdanjima. Neka skromna ponuda postoji ponekad i na zagrebačkom autobusnom kolodvoru. A možda stranih novina ima i na zagrebačkom aerodromu (ne znam). Sva spomenuta ponuda vjerojatno cilja na strane putnike, a manje na domaće čitatelje.

Neki dan sam probao u centru Zagreba kupiti plan Beča i plan Budimpešte. Obišao sam nekoliko knjižara na Trgu bana Jelačića i okolici. Izbor karata i planova svugdje je općenito bio oskudan, a naročito onaj za inozemne destinacije. Zanimljivo je da sam u Znanju u Gajevoj ulici pored hotela Dubrovnik (bivši Algoritam) naišao čak na nešto veći izbor planova i karata: Naišao sam na autokarte raznih američkih saveznih držvava, kao i na planove Barcelone, Chicaga i Hong Konga, ali ne i na planove u svakom pogledu nam znatno bližih i bliskijih gradova Budimpešte i Beča. 

Jednom sam imao prilike slušati razgovor u Školskoj knjizi na Trgu bana Jelačića: Jedan turist ušao je u knjižaru i pitao prodavača na engleskom jeziku imaju li plan grada Varaždina. Mladi prodavač mu se, također na engleskom, ispričao, objasnio da nažalost nemaju plan Varaždina, ali da vjeruje da će ga sigurno moći kupiti u Varaždinu. Turist ga ja na trenutak malo zbunjeno gledao, vjerojatno mu je trebao trenutak da procesuira prodavačev odgovor, pozdravio i otišao.

I dok je u jednom Frankfurtu ili Münchenu, pa čak i u malom Grazu, normalno držati razni strani tisak na većim prodajnim mjestima (pri tom ne mislim na onaj gastarbajterski tisak na turskom ili ex-YU jezicima), i dok je normalno u većim knjižarama držati planove raznih domaćih i popularnih susjednih stranih odredišta, u veleselu Zagrebu se ne razmišlja o tome da bi neki hrvatski građani možda rado pratili austrijske ili britanske novine, ili se pripremili za putovanje u Budimpeštu ili Beč.

Mogu si jako dobro zamisliti kako bi tek protekao pokušaj kupnje bečkog ili budimpeštanskog plana grada, ili austrijskih ili talijanskih novina u, recimo, Splitu, Rijeci ili Osijeku.