Čemu služe novinari?

Sjećate li se kad su se oporba i vladajući tjednima prepirali oko toga imaju li Stožer civilne zaštite i svi oni sitni stožeri po županijama, gradova i općinama pravo ograničavati građanima jedno od osnovnih prava, pravo na slobodno kretanje, odnosno odobravati i uskraćivati propusnice. Političari su se razbacivali s raznim članicma Ustava, raznim zakonima, sjednicama Vlade, odredbama. U medijima smo pratili tko će koga jače napasti, tko kome bolje “spustiti”. U medijima smo mogli pratiti igrokaz raznih aktera, ali nikako se dobro informirati o problemu.

Svježi sličan slučaj smo imali oko pitanja smijemo li primiti ukrajinske vojnike u Hrvatsku na obuku. I opet smo u medijima pratili tko će koga jače napasti, tko navodno namjerava kršiti Ustava, a tko to neće dopustiti, tko je solidaran s Ukrajinom, a tko ne, tko ne želi preuzeti odgovornost, tko će kome bolje “spustiti”. U medijima smo opet mogli pratiti igrokaz raznih aktera, ali nikako se dobro informirati o problemu. (znam, ponavljam rečenicu)

Sličnu situaciju imamo opet sada, od početka godine, otkad je uveden euro. Neki trgovci su navodno odmah počeli dizati cijene. Ministar Filipović i premijer Plenković danima poručuju trgovcima da to neće tako proći, da Vlada ima na raspolaganju razne mjere protiv takvog ponašanja, Vlada donosi nekakve zaključke u kojima nalaže vraćanje cijena, šalje trgovcima inspekcije u posjet, traži od trgovaca da u dvotjednom taktu dostavljaju popise cijena kojih osamdesetak proizvoda, a koje bi Vlada javno objavljivala kako bi potrošači imali pregled nad cijenama, te daje trgovcima nekakve rokove. Predstavnici trgovaca odbacuju upozorenja i zaključke Vlade kao zakonski neosnovane, poručuju da to što Vlada tvrdi sve skupa nije istina, traže pojašnjenja u vezi popisa cijena koje bi trebali dostavljati, ili se pak oglušuju o Vladine poruke, i tako dalje bez smisla i kraja.

Međutim ono što ja kao građanin nikako ne mogu dokučiti: Postoji li stvarno neka pravna osnova za uplitanje Vlade u politiku cijena običnih proizvoda svakodnevnog života? Išao sam istraživati i naišao na zanimljiv Zakon o iznimnim mjerama kontrola cijena i na dvije Odluke o iznimnim/izravnim mjerama kontrola cijena: Tu se radi o dva slučaja u kojima je Vlada posegnula za tim zakonom: Na temelju njega regulirala je cijene nekih proizvoda 2020. godine zbog COVID-a, te u rujnu 2022. godine zbog visoke inflacije. Bi li se taj zakon mogao iskoristiti i u ovom slučaju?

Pa se opet pitam: Gdje su kompetentni novinari i stručnjaci koji se razumiju u neku temu, pa da nama građanima, čitateljima i gledateljima, razrade o čemu se zapravo radi? Ne da se svakome od nas proučavati Ustav, zakone i podzakonske akte, pratiti sjednice Vlade ili Sabora. Naravno, niti novinari, a niti stručni komentatori, ne mogu davati mišljenje koje bi bilo za ikoga obavezujuće, ali nam mogu pojasniti pozadinu i bit teme, kako bi se osjećali informiranima. Jer osim čistog prenošenja činjenica, novinarima su takve analize ionako jedan od zadataka.

Razraditi temu, i to na način da je prosječni čitatelj razumije, to treba znati, to je intelektualno umijeće, za mnoge naše novinare prezahtjevno. Kad pratim neke privatne medije, oni kao da se prvenstveno naslađuju i zabavljaju. A za zabavu takve teme nikome ne bi trebale biti. Natječu kako izmisliti što “jače” naslove za članke pisane tako da iz hrvatskog jezika u školi vjerojatno ne bi dobili pozitivnu ocjenu. Oni ozbiljniji mediji se trude biti malo profesionalniji, ili ponekad samo ukočeniji, ali suštinski nisu mnogo informativniji.