Agresivni frizerski salon

Sjetim se jednog događaja od prije kojih desetak godina: Jednog jutra policajac je stajao uz cestu i nadzirao promet. Stajao je malo uvučeno, tako da ga prolazeći auti nisu mogli lako primjetiti, pa je većina njih jurila popriličnom brzinom, neprimjerenom za naselje, ali ih policajac nije zaustavljao. Umjesto toga zaustavio je starijeg muškarca u Yugu koji upoće nije brzo vozio, tražio mu dokumente, obilazio auto. Nedugo zatim taj “hrabri” policajac zaustavio je seljaka na traktoru koji je prevozio svinju u stražnjem kavezu.

Sjetim se i “vrijednih” carinika koji su godinama u zgradi pošte na zagrebačkom glavnom kolodvoru kopali ljudima po pošiljkama prispjelim iz inozemstva, i carinili i oporezivali igračke i odjeću, dok je istovremeno bilo općepoznato da je na tržnicama moguće kupovati švercerske cigarete.

Sjetim se svega toga jer pratim kako su “revni i hrabri” inspektori jednom frizerskom salonu nakon obavljene kontrole izdali prekršajni nalog sa suludom kaznom od nekoliko tisuća eura, jer su mu pronašli dvije usluge kojima su uvođenjem eura povišene cijene za nekoliko centi, odnosno do sljedećeg punog iznosa u eurima. Inspekcija se u prekršajnom nalogu pozvala na Zakon o zaštiti potrošača, te u obrazloženju navela kako je salon doveo potrošače u nepovoljnu financijsku situaciju, kako je to bitno utjecalo na odluku potrošača, kako se salon koristi nepoštenom i agresivnom poslovnom praksom.

Jedan pravnik mi jednom rekao: Ako želimo shvatiti bit nekog zakona, trebamo se pitati koju je namjeru zakonodavac imao kad ga je donosio, što su stručnjaci koji su ga pisali njime željeli izraziti? Ne treba biti neki poseban stručnjak da bi se shvatila svrha donošenja Zakona o zaštiti potrošača: Ukratko, svrha mu je regulirati prava potrošača i obveze trgovca, jer je potrošač u kupoprodajnom odnosu ona slabija strana. A nepoštenom i agresivnom poslovnom praksom taj zakon smatra razne načine kada trgovci daju krive, nepotpune ili nejasne informacije o svojim proizvodima ili uslugama i svemu što ima veze s time, te kada se na nasrtljiv način nameću kupcu ne dajući mu slobodu odluke.

Kad ponovo razmislim o frizerskom salonu, mogu se samo uhvatiti za glavu i pomisliti kako se u tom slučaju izvrće smisao Zakona o zaštiti potrošača i kako ga se zlorabi. A ozbiljne vlade ne zloupotrebljavaju i ne izvrću zakone. Vlada pokušava, pa makar sad već iz onog pukog balkanskog inata, na bilo koji način natjerati trgovce na vraćanje cijena na one od neposredno prije uvođenja eura, i tako u javnosti dokazati kako je jaka i kako ima zube. Za sada joj to još nije uspjelo.

Taj zakon nije predvidio nikakve situacije uvođenja nove valute, stoga ne sadrži nikakve odredbe o nepoštenoj ili agresivnoj poslovnoj praksi u vezi s uvođenja nove valute. Frizerski salon, barem koliko sam uspio shvatiti iz medija, uopće nije krio niti na bilo koji način lažno prikazivao cijene koje su u trenutku dolaska inspekcije bile na snazi. Salon je jednostavno promijenio cijene za nekoliko centi prema gore, pa mi nije jasno kako itko imalo razuman može vidjeti u tome neke elemente nepoštene ili čak agresivne poslovne prakse.

I baš me zanima bi li se takvi “marljivi” inspektori usudili isprobati sličan kretenski scenarij u Kauflandu, Sparu, Bauhausu, Allianz osiguranju, a da ne spominjem u Hrvatskom telekomu, A1-u ili Raiffeisen banci. Koliko sam shvatio, za sada ionako skoro nitko od pozvanih trgovačkih lanaca Vladi ne dostavlja one famozne popise cijena odabranih artikala koje Vlada u dvotjednim razmacima želi dobivati.