Živjeti u Hrvatskoj - Robert Lehpaner

Kakve veze ima euro s masažom leđa, vidjet ćemo na ovom primjeru. Priča koja slijedi nije vic. Htio sam se opet naručiti na masažu, u praksi fizikalne terapije u Sesvetama u kojoj sam već bio prije otprilike pola godine. Ranije su nudili različite pakete masaža s popustom, na primjer paket od pet masaža po 30 minuta za 300 kuna, i reklamirali su pakete na svojim web stranicama. A sad reklame za pakete više nije bilo na njihovim stranicama... čudno... Nazvao sam ih, javila se jedna gospođa: “Dobar dan, fizikalna terapija, izvolite...” "Dobar dan, ranije ste imali paket od pet masaža. Imate li to još?" "Da, naravno, imamo još uvijek pakete masaža, ali moram napomenuti da je poskupjelo. Sad je 450 kuna, a bilo je 300." "Da, sjećam se da je bilo 300, pa poskupjeli ste za 50 posto. Zašto?” Ostao sam začuđen. “Zbog rata u Ukrajini?" pitao sam u šali, s obzirom da se zadnjih mjeseci sva poskupljenja, bilo to opravdano ili ne opravdano, na razne načine...

Kad se vozimo subotom popodne po hrvatskim cestama, svakakve prizore možemo doživjeti. Ponekad i drugim danima, ali uglavnom subotom popodne i predvečer. Jesu li to prizori iz nekih komedija, ili možda iz nekih afričkih zemalja, možda smo upali u snimanje nekog filma, ili nas je mađioničar nekom svojom čarolijom prebacio negdje duboko na Balkan? Neki se auti odjenom zaustave na kolniku, ljudi izađu van iz auta, viču glasno, mašu s bocama alkohola u rukama i počnu piti. Neki ljudi sjede na krovovima i na vratima automobila, zavijaju, urliču i daju od sebe neartikulirane zvukove, a pritom mašu bocama i zastavama. Neki si ljudi instaliraju sirene ili žute ili plave rotirke na auto. Neki auti počnu voziti slalom prelazeći na traku za suprotni smjer i prepadaju vozače koji im dolaze u susret. Neki se auti zaustave na križanju, onda netko izađe iz auta smatrajući da je policajac, osoba sa zakonskim ovlastima, te počne regulirati promet zaustavljajući druge aute. Neki auti izvode nagle pokr...

Danas je u Hrvatskoj blagdan Velike Gospe, veliki blagdan za katoličke vjernike, s tim da ga i pravoslavci slave, ali zbog julijanskog kalendara, drugim danom. Velika većina hrvatskih građana smatra se katolicima, bilo da su radnici, bilo menadžeri, bilo političari ili državni službenici. Iz kršćanskog učenja proizlazi da se nedjeljom i blagdanom, a većina blagdana jesu vjerski, ne bi trebalo raditi. Bez obzira bili mi vjernici ili ne, bez obzira što smo sekularna država, naše društvo, kao i sva društva u Europi, usvaja određena kršćanska shvaćanja. Ali čak iako posve odbacimo vjersku stranu i imamo čisto svjetovno viđenje stvari, e pa onda se zna da je jedno od prava, koje su radnici uspjeli tijekom povijesti izboriti za sebe, da se nedjeljom i blagdanom ne radi. Ne spominjem hitne službe poput policije, hitne pomoći, vatrogasaca. Ne govorim o ljekarnama, benzinskim pumpama, dućanima na kolodvorima ili aerodromima. Nije riječ o gostionicama ili hotelima. Sve su to specifične služb...

Supermarketi su zatvoreni, nije im sad radno vrijeme, a vani ispred ulaza na paletama stoje naslagane vreće sa zemljom za cvijeće, vreće ugljena za roštilj i još kojekakvi veći ili teži artikli. Ne unose ih preko noći u prodajni prostor, ostavljaju ih vani. Svatko može doći po noći i ukrasti nešto, ali osoblje supermarketa zna iz iskustva da do toga najvjerojatnije neće doći. Autobusna stajališta na selu, ponekad doslovno usred ničega, okolo livade s kravama, pokoja kuća u daljini. Na svakom autobusnom stajalištu uredno visi ploča s voznim redom, čitljiva, neišarana, neoštećena. Operateri tih autobusnih linija znaju iz iskustva da ploče s voznim redovima najvjerojatnije neće nitko tako brzo išarati, odvaliti ili na neki drugi način učiniti neupotrebljivim. Na stupovima ulične rasvjete pričvršćene su najlonske vreće s dnevnim novinama, a iznad svake vreće mala plastična kutija s utorom za ubacivanje novaca pri kupnji novina. Netko može jednostavno uzeti jedan primjerak bez plaćanja ...