Predstave na cesti

Kad se vozimo subotom popodne po hrvatskim cestama, svakakve prizore možemo doživjeti. Ponekad i drugim danima, ali uglavnom subotom popodne i predvečer. Jesu li to prizori iz nekih komedija, ili možda iz nekih afričkih zemalja, možda smo upali u snimanje nekog filma, ili nas je mađioničar nekom svojom čarolijom prebacio negdje duboko na Balkan?

Neki se auti odjenom zaustave na kolniku, ljudi izađu van iz auta, viču glasno, mašu s bocama alkohola u rukama i počnu piti. Neki ljudi sjede na krovovima i na vratima automobila, zavijaju, urliču i daju od sebe neartikulirane zvukove, a pritom mašu bocama i zastavama. Neki si ljudi instaliraju sirene ili žute ili plave rotirke na auto. Neki auti počnu voziti slalom prelazeći na traku za suprotni smjer i prepadaju vozače koji im dolaze u susret. Neki se auti zaustave na križanju, onda netko izađe iz auta smatrajući da je policajac, osoba sa zakonskim ovlastima, te počne regulirati promet zaustavljajući druge aute. Neki auti izvode nagle pokrete: Ubrzaj-koči, ubrzaj-koči. I naravno, svi auti konstantno trube, pokušavaju na taj način skrenuti pažnju na sebe i sav taj prizor.

O čemu je tu riječ? Nije riječ o snimanju filma, nekoj komediji ili sceni iz nekog kraja na dubokom Balkanu. Ne, to su svadbene kolone automobila u Hrvatskoj, zemlji koja se smatra dijelom srednjoeuropske kulture i civilizacije. A ti ljudi, dok su dio neke takve svadbene povorke, očito smatraju da smiju kršiti sve moguće prometne i druge propise i gnjaviti i ugrožavati svojim ponašanjem sve ostale sudionike u prometu. Ustvari, ne zanima ih ugrožavaju li ili gnjave li druge, ne zanima ih krše li propise.

Te svadbene povorke, kao i svadbe u cijelosti su, ne znam iz kojeg razloga, očito događanja na kojim ljudi oslobađaju svoje plitke instinkte, na kojim padaju barijere, nestaje civilizirano ponašanje, izlazi ono „divlje“ iz njih. Tada se „otvaraju“ i pokazuju kakvi jesu. A taj osjećaj zaštićenosti u grupi olakšava im „osloboditi se“ i izbaciti iz sebe nakupljene viškove energije i razdivljati se, ne obazirući se pri tome nimalo na okolinu i druge ljude koji nemaju veze sa svadbom.

Naravno da postoje i drukčije svadbene povorke u prometu, ali njih jedva primjetimo. Primjetimo ih samo po tome što auti imaju na sebi poneki ukras i što možda pokoji put kratko zatrube. To su oni ljudi koji svadbe slave mirno i civilizirano.