Kome je mjesto u EU?

Otkako je Ukrajina izložena ruskoj agresiji, njen predsjednik Zelenski skoro pa svakodnevno traži hitni prijem svoje zemlje u Europsku uniju. A Europska unija ne zna kako se nositi s tom željom. Brzi ulazak u Uniju nije predviđen. Predsjednica Europske komisije je još prije nekoliko tjedana govorila kao je to jedan proces kojeg svaka država, koja dobije status kandidata, mora proći. Zadnjih dana pak spomijnje neki ubrzani ulazak u Uniju.

Jedna država, ne samo da treba ispuniti popriličan broj uvjeta razrađen po poglavljina i ispregovarati bezbroj detalja, kako bi konačno postala članica, već i za samo stjecanje statusa kandidata treba imati osnovne okvire. Već u startu treba, po stabilnosti svog političkog sustava i javnih institucija, po stupnju demokratskih standarda, građanskih i ljudskih sloboda, općenito načinu na koji njeno društvo funkcionira, pokazati da posjeduje one minimalne uvjete, kako bi uopće imalo smisla razgovarati o članstvu.

Jer Europska unija već odavno nije samo ekonomska zajednica koja gleda deficite u državnom budžetu, poreznu politiku i slično, već i politička i vrijednosna zajednica (ili se barem trudi biti).

Obrnutu logiku, dakle da se u članstvo prime države koje ne ispunavaju neke temeljne uvjete, a u nadi da će ih s vremenom ispuniti kad uđu u društvo EU država, Unija je svojedobno primijenila za Rumunjsku i Bugarsku. Eksperiment je dao loš rezultat: U objema državama do dan danas državne institucije ne funkcioniraju normalno, korupcija je na svakom metru, a pitanje je u kojoj se mjeri građani tih zemalja stvarno poistovjećuju s vrijednostima Unije.

A upravo te minimalne uvjete, te osnovne vrijednosti, Ukrajina, realno gledano, i da nije zahvaćena ratom, ne ispunjava. Tko se zanimao za prilike u Ukrajini već prije ovog rata, mogao je čitati o raznim nepravilnostima na izborima, ometanju novinara i udruga, korupciji u cijelom društvu. Po načinu kako politika i društvo u Ukrajini funkcioniraju i bez rata, Ukrajina je znatno sličnija Rusiji, nego Europskoj uniji.

Koliko bi se Europska unija usrećila s Ukrajinom kao još jednom članicom, za čije je društvo upitno u kojoj mjeri je stvarno spremno živjeti EU-vrijednosti? Jer jedno je prosvjedovati na gradskom trgu s plakatom na kojem piše “We are Europe”, a drugo je živjeti pluralizam, corruption-free institucije, toleranciju i građanska prava u praksi. I bi li prijem Ukrajine u EU okončalo rat?

Zašto Bosna i Hercegovima do danas nije službeni kandidat? – Zato što ima jedan suludi politički sustav koji se temelji na nacionalnostima, a koji još uz to i ne funkcionira, te kojeg i Hrvatska i Srbija još dodatno “začinjavaju” svojim uplitanjima. BiH se stoga još uvijek nalazi pod nadzorom Visokog predstavnika. Političare u BiH očito nije nimalo sram takvog bijednog statusa države koju vode.

Sjetimo se samo koliko godina je trajao put Hrvatske u Europsku uniju; bio je težak “porođaj”. Jest da su nam neki susjedi bespotrebno otežavali život zbog nekih sitnih intresa. Ali jedan od razloga tog dugog procesa bilo je “padanje” na temeljnom načinu funkcioniranja države i društva: I do danas Hrvatska nije uzor drugima; dovoljno je spomenuti da svakih nekoliko mjeseci neki ministar postane predmet neke istrage za kriminal.