Žičara za Zagrepčane - a za druge mitnica

Kad sam pročitao cijene karata nove sljemenske žičare, a posebno one cijene koje su planirane nakon jednomjesečne promotivne faze, pomislio sam da je očito netko tu nešto gadno krivo povezao.

Sljeme i Medvednica nisu neka razvikana turistička destinacija, na koju stižu gosti iz svih krajeva zemlje, te iz inozemstva na višednevne odmore (osim tijekom ona dva dana Snježne kraljice). To nije neka poznata austrijska ili švicarska skijaška ili planinarska regija, magnet za goste dubokog džepa koji ne pitaju za cijene. Stoga su i cjenovne usporedbe Sljemena s takvim odredištima glupost.

Planina Medvednica sa svojim vrhom Sljemenom tradicionalno je “kućna” planina Zagreba i okolice, praktično izletište za lokalne planinare, za ljude koje žele pobjeći iz betona i asfalta na nekoliko sati u zelenilo, za ekipe koje se žele zaletiti na kavu negdje gore kod TV tornja, za prosječne zagrebačke penzionere koji radije hodaju po vani i druže se, umjesto da kod kuće razmišljaju o bolestima.

I sve te skupine doživljavaju Sljeme, ne kao neki luksuz, ne kao posebnu atrakciju, već kao odredište za dnevni izlet, ponekad i sasvim spontano upriličen. Sljeme im je nešto za “čestu upotrebu”, kao što su odlazak na “špicu” ili na Jarun. 

Vrlo sam skeptičan, koliko će građani biti spremni plaćati tako skupe vožnje. Možda jedanput, čisto da iskušaju novu vožnju, ali redoviti će putnici sigurno biti rijetki. Naročito oni koji ne stanuju u Zagrebu. Kabine će trošiti struju kolajući polupraze po užetu.

Sada pripremite osobne iskaznice: Jer nakon promotivne faze cijena povratne karte za odrasle s prebivalištem izvan Zagreba skočit će sa 50 na 125 kuna. U medijima nadležni to opravdavaju time, što osobe koje ne stanuju u Zagrebu, ne plaćaju prirez za Zagreb. Jedna bezobrazna diskriminacija na osnovi adrese, a to u Europskoj uniji u 21. stoljeću.

Recimo da je 50 kuna još prihvatljivo, jer ipak je žičara neka vrsta zabave, poprilično je koštala i njen dnevni pogon sigurno nije jeftin. Ali 125 kuna? Koliko puta će neki par iz Samobora ili Velike Gorice biti spreman platiti 250 kuna za vožnju koja sigurno neće nikoga baš toliko oboriti s nogu? Za 250 kuna se može dobro najesti.

Drugi primjer “iz regije” sa sličnom vrstom diskriminacije je Sarajevo: Povratna karta trebevićke žičare košta 6 maraka za osobe s prebivalištem u BiH, ali 20 maraka za nerezidente.

Dok na mariborskoj žičari za Pohorje pak, a Pohorje ima za Maribor slično značenje kao Medvednica za Zagreb, takva diskriminacija ne postoji. Za sve putnike povratna karta košta 6 eura. Vozio sam se žičarama po Austriji i Italiji, ali diskriminacije u cijeni na osnovi prebivališta nije bilo.

Možda bi trebalo uvesti i posebne tarife za ZET ili za parking za ne-Zagrepčane. Možda bi po toj logici neki grad trebao “vanjskim građanima” skuplje naplaćivati korištenje javnih zahoda, jer ti “izvana” nisu svojim prirezom sufinancirati te zahode. 

Najbolje bi bilo na ulaze u Zagreb opet postaviti mitnice s rampama (u Sarajevu tzv. malte), pa neka auti koji ulaze u Zagreb i koriste zagrebačke ceste, plaćaju neku posebnu naknadu, s obzirom da takvi pri godišnjoj obnovi registracije svoju naknadu za ceste uplaćuju u neku drugu županiju, a ne u Zagreb. 

I za kraj: Gdje je ekološki aspekt u svemu tome? Zar otvaranjem žičare ne bi trebalo poticati ljude da, umjesto autom, idu žičarom za Sljeme? Ipak je Medvednica park prirode. Ali s ovakvim cijenama to neće uspjeti.