Od Saveznog izvršnog vijeća do krave Milke

U socijalističkoj Jugoslaviji TV dnevnici su se smatrali vrlo ozbiljnim informativnim emisijama, koje su se vrlo službeno prezentirale. To je tako ostalo i nakon demokratskih promjena početkom devedesetih još nekoliko godina u novoj državi Hrvatskoj. Razlika je jedino bila u izboru informacija koje su se gledateljstvu pružale. Dok se za vrijeme Jugoslavije izvještavalo sa sjednica SIV-a (Saveznog izvršnog vijeća, tj. jugoslavenske savezne vlade), nekih sastanaka Saveza komunista ili boračkih organizacija, ili pak proslava kojekakvih godišnjica događaja iz Narodnooslobodilačke borbe, u Hrvatskoj su to postali izvještaji sa sjednica Vlade, konvencija HDZ-a i događaji iz Domovinskog rata.

Ta se kruta forma malo po malo počela mijenjati dolaskom privatnih televizijskih kuća i općenito postupnom demokratizacijom zemlje. Danas su dnevnici prilična suprotost onih iz devedesetih i ranije; kriteriji su pali na niske grane.

Sastoje se od izvještaja iz zemlje. Zatim idu informacije iz svijeta, uglavnom kratke agencijske vijesti, osim ako se tih dana događa nešto baš vrlo bitno, kao npr. predsjednički izbori u Americi, kriza u Ukrajini ili Olimpijske igre, te ako se radi o događajima koji imaju neke veze s Hrvatskom. To zanemarivanje događanja iz svijeta ima neku tradiciju, jer na vijesti iz svijeta nikad nije trošeno previše minuta, niti u Jugoslaviji, a niti sada u Hrvatskoj. Sve u svemu, ako hrvatski građanin želi pratiti što mu se događa izvan dvorišta i dobiti neku širinu, mora pratiti strane medije.

Još treba dodati i povremene vijesti iz susjednih nam država: Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine, s kojima je  Hrvatska svakih malo u nekom sporu oko nečega.

Ostale minute nekog dnevnika, a ponekad to zna biti i većina vremena ukupnog trajanja dnevnika, ispunjavaju se prilozima o raznoraznim događanima (tzv. pričama), nedovoljno ili nikako značajnim za širu javnost da bi bili vrijedni dobiti minute u središnjim informativnim emisijama, koje gleda cijela zemlja.  Evo nekoliko primjera:

Neki američki nosač aviona se nalazio tih dana u splitskoj luci, pa su na Novoj TV u Dnevnik dovukli poveću maketu takvog nekakvog broda i kojih petanestak minuta objašnjavali, ujedno se i iščuđavali, infrastrukturu i sadržaje tog broda. Kao da se radi o svjetskom čudu.

A dan kasnije smo vidjeli prilog kako novinar postavlja vojnicima, koji su sišli s broda i sjedili na terasi neke gostionice uz hamburgere i pivo, ona tipčna glupa turistička pitanja: „How is it in Croatia? How is the food?...“ – „ Yeaah, yeah, ecxellent...“.

A sljedeći (namješteni) prizor je valjda imao za svrhu pohvaliti dobro funkcioniranje fiskalizacije, informatiziranost Porezne uprave, ili što već: Uglavnom, prikazana su dva mlada službenika Porezne uprave (jesu li uopće bili pravi?) kako ležerno sa sunčanim naočalama na glavi sjede na klupi u nekom primorskom mjestu, ne sjećam se više kojem, i na pametnim telefonima pomoću nekakve aplikacije prate uživo ulaz gotovinskog prometa obližnjeg kafića.

Bilo je kroz vrijeme dakako i raznih sličnih primjera s jahtama poznatih glumaca, arapskih i ruskih milijardera. Na dnevnicima smo tada također mogli doznati koliko ostaju u Dubrovniku, gdje su odsjeli i što jedu. I naravno: „Yes, wonderful, it's very nice here, we love the sun...“ Bilo je tu priča o maslinaru iz Istre, vinaru iz Slavonije, čovjeku koji se doselio iz Njemačke i otvorio pogon s petnaest radnika, baki koja je u nekom selu u Gorskom kotaru zbog snijega odsječena od svijeta.

Nešto najgluplje što sam vidio u zadnje vrijeme bio je prilog o kravi Milki na Dnevniku HTV-a, prilog od nekoliko minuta koji je predstavio nekog seljaka i njegovu kravu imena Milka, koja je osvojila neke nagrade. Imala je ukras između rogova i veliko zvono oko vrata. Eto, to je dnevnik.