Robert Lehpaner - Die deutschen Invaliden
Idem prema ulazu od Lidla, prolazim pored parkirnih mjesta za invalide. Na jednom od njih parkiran je Mercedes crne boje i njemačkih tablica, ali parkiran tako neuredno ukoso da zauzima i dijelove susjednih invalidskih mjesta. Zaustavim se kratko. Ne vidim istaknutu invalidsku iskaznicu, ali zato zbirku krunica i dva privjeska s nekakvim šahovnica (nisu službena zastava RH) kako vise s retrovizora.
U Lidlu opazim dva mlađa muškarca u crnim majicama. Kupovina nas vodi istim putevima kroz trgovinu i glasni su, pa uspijem čuti kako razgovaraju. Radi se o onoj hrvatsko-bosansko-srpskoj mješavini govora s velikom primjesom njemačkih riječi. Taj jugo-deutsch jezik je tipičan za ljude porijeklom iz bivše Jugoslavije koji dugo žive u Njemačkoj ili Austriji ili su pak tamo rođeni i slabo vladaju svojim materinskim jezikom (koji god ex-YU jezik to bio) ali ga se ne trude pravilno naučiti.
U jednom trenutku se muškarci okrenu i imam napokon prilike vidjeti im prednje strane majica. Ne želim se previše zagledati kako ne bih bio upadljiv. Ipak, vidim one kvazi-domoljubne motive kakvi su se onih dana pred Thompsonov koncert pojavili na svakom metru i na netu. Motivi sa šahovnicama u raznim čudnim varijantama, u jednako tako čudnim kombinacijama s likom kralja Tomislava, Djevice Marije, Vukovarskog vodotornja, mača, orla, Isusa, križa, plamena. Dakle, motivi s elementima koji često nemaju veze jedan s drugim, a kojima nosioci crnih majica žele okolini pokazati svoje žestoko hrvatstvo.
Izlazim iz Lidla i shvatim da crni BMW s bogatom vjersko-nacionalnom zbirkom znakovlja na retrovizoru, a koji zauzima barem jedno i pol invalidsko parkirno mjesto, pripada upravo muškarcima s crnim majicama. Utovaruju poprilične količine limenki s pivom, velikih boca gaziranog pića i pakiranog mesa u prtljažnik. Kako im ne uočavam nikakve tjelesne mane, a stoje na invalidskom mjestu, pitam se imaju li možda neki drugi problem.
U Lidlu opazim dva mlađa muškarca u crnim majicama. Kupovina nas vodi istim putevima kroz trgovinu i glasni su, pa uspijem čuti kako razgovaraju. Radi se o onoj hrvatsko-bosansko-srpskoj mješavini govora s velikom primjesom njemačkih riječi. Taj jugo-deutsch jezik je tipičan za ljude porijeklom iz bivše Jugoslavije koji dugo žive u Njemačkoj ili Austriji ili su pak tamo rođeni i slabo vladaju svojim materinskim jezikom (koji god ex-YU jezik to bio) ali ga se ne trude pravilno naučiti.
U jednom trenutku se muškarci okrenu i imam napokon prilike vidjeti im prednje strane majica. Ne želim se previše zagledati kako ne bih bio upadljiv. Ipak, vidim one kvazi-domoljubne motive kakvi su se onih dana pred Thompsonov koncert pojavili na svakom metru i na netu. Motivi sa šahovnicama u raznim čudnim varijantama, u jednako tako čudnim kombinacijama s likom kralja Tomislava, Djevice Marije, Vukovarskog vodotornja, mača, orla, Isusa, križa, plamena. Dakle, motivi s elementima koji često nemaju veze jedan s drugim, a kojima nosioci crnih majica žele okolini pokazati svoje žestoko hrvatstvo.
Izlazim iz Lidla i shvatim da crni BMW s bogatom vjersko-nacionalnom zbirkom znakovlja na retrovizoru, a koji zauzima barem jedno i pol invalidsko parkirno mjesto, pripada upravo muškarcima s crnim majicama. Utovaruju poprilične količine limenki s pivom, velikih boca gaziranog pića i pakiranog mesa u prtljažnik. Kako im ne uočavam nikakve tjelesne mane, a stoje na invalidskom mjestu, pitam se imaju li možda neki drugi problem.
Primjedbe
Objavi komentar