Živjeti u Hrvatskoj - Robert Lehpaner

Sjećate li se izbornog slogana Hrvatske demokratske zajednice: “Zna se!” Možemo joj biti vjerni pristaša ili je organski ne podnositi, ali zaobići je ne možemo nikako. Zanimljiv joj je naziv – nije stranka nego zajednica. Ima logike, jer ona po svom načinu rada nije stranka u smislu razvijenih zapadnih demokracija, čiji bi glavni smisao bio društveni i politički rad za građane, već jedna vrsta zajednice za uzajamnu pomoć u nalaženju veza i dobivanju funkcija, beneficija i unosnih poslova. Kad je osnovana, uvjeti za pristup su joj bili su minimalni: U pravilu je bilo dovoljno smatrati se Hrvatom, biti za Hrvatsku i uvažavati lik i djelo Franje Tuđmana. Prošlost u većini slučajeva nije bila bitna. Nije bilo bitno tko je bio partizan, a tko ustaša, tko živi u Jugoslaviji, a tko u inozemstvu, tko je bio član Saveza komunista i radio u nekoj od državnih službi u Jugoslaviji, a tko je nastojao izbjegavati bilo kakav kontakt s jugoslavenskom državom i njenim, kako se to tada zvalo, društv...

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece afirmira žene, jer upravo njima daje to pravo odlučivanja, a ne crkvi, selu ili liječniku umjesto njih. On daje ženama pravo na prekod trudnoće i nakon desetog tjedna, ukoliko su ispunjeni određeni uvjeti. Komisija utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti. Ovo je zapravo svakom razumnom čovjeku jasno, ali evo još jedanput na drugi način: Komisija ima zadatak samo utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti, a ne imati mišljenje o tome bi li trudnica trebala iz moralnih, vjerskih, etičkih ili ne znam kojih razloga prekinuti trudnoću, ili pak ne. Odvratno je, primitivno i neprofesionalno razbacivati se sa pojmovima eutanazije, ubijanja djeteta i sličnim. Jer ako su zakonski uvjeti ispunjeni, žena jednostavno ima pravo na taj zahvat. I država je dužna omogućiti trudnici korištenje tog prava, prvenstveno kroz javni sustav zdravstva. A ako to iz nekog razloga stvarno nije moguće, jer, recimo, niti jedna javna boln...