Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Nedvojbeno su i ustaše i komunisti bili totalitarni pokreti koji su zemlju i društvo namjeravali preoblikovati po svojim predodžbama i nisu bili voljni tolerirati nikakvu opoziciju. I jedni i drugi pri tome nisu zazirali od korištenja nasilnih metoda. I jedni i drugi su još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije izvodili neke neuspješne akcije i zajedno robijali po zatvorima. Prvima je na umu bilo razbijanje Jugoslavije i stvaranje nezavisne Hrvatske u što širim granicama, a drugima socijalistička revolucija u Jugoslaviji. Nakon kratkog travanjskog rata 1941. godine u kojem je Jugoslavija napadnuta, na brzinu okupirana i raskomadana, Nijemci i Talijani tražili su nekoga tko bi upravljao Hrvatskom, a da to bude u duhu nacističke i fašističke politike, da taj netko bude marioneta pod njihovim tutorstvom. Maček, kojeg su Nijemci favorizirali, je odbio. Zatim su Talijani izvukli ustaše iz rukava, skupinu koja se uglavnom već desetak godina povlačila po Italiji i sanjala o nekoj prilici da se ...

U mojoj ulici se na dužini od oko šesto metara i u trajanju od već trinaest mjeseci organizira neka vrsta radne terapije. Tema terapije je izgradnja nogostupa. Terapiju financija Europska unija. Zapravo, vjerojatno se efektivno do sada radilo svega tri ili četiri mjeseca, jer sudionici-radnici po nekoliko dana rade, pa nestanu na nekoliko dana, pa se opet pojave, i tako redom. Gdje budu tih dana kad su odsutni, ne znam. Možda na drugoj lokaciji. Možda uopće nije u pitanju radna terapija, nego se gradilište jednostavno vodi po modernim, tzv. agilnim metodologijama koje sudionicima daju veću fleksibilnost i slobodu samostane inicijative. Imajući to u vidu, moguće je da radnici, onih dana kad ih nema, na sastancima rade kolektivnu retrospektivu prethodno odrađenog, kao što je to uobičajeno kod agilnih načina projektnog menadžmenta. Jedni te isti radnici obave u nekom trenutku neke radove. Tjedan ili dva kasnije obave neke druge radove kojima unište prethodno rađeno. Nekoliko dana nako...

Usudit ću se iznijeti jednu smjelu tvrdnju: Cijeli ovaj cirkus i sva politička zla ovih prostora zasnivaju se na pretpostavci da su Hrvati i Srbi dva naroda, i to toliko različita, da nikako ne mogu živjeti mirno i civilizirano zajedno ili jedan pokraj drugog, nego da si jedino mogu i moraju biti neprijatelji. I tako su s vremenom na ovim prostorima nastajale i nastaju razne stranke, pokreti, skupine, ideologije i vođe čija je glavna ili jedina svrha i misija sijati napetosti i mržnje. I tako se ta pretpostavka, koja donosi samo nesreću, prenosi među ljudima iz generacije u generaciju. I tako se održavaju napetosti i mržnje. Da takav mentalni sklop nije postojao u mnogim glavama i da danas ne postoji, vjerojatno bi se mnoge stvari drugačije odvijale. Neću krenuti od sedmog stoljeća kad su slavenska plemena odnekud s Karpata stigla na balkanski poluotok; to bi išlo suviše daleko. Dovoljno je baciti grubi pogled na zadnjih stotinjak godina. Kraljevina Jugoslavija ne bi cijelo vrijeme s...

Za one koji ne znaju, jedan kratki uvod: Na internetu postoji LinkedIn, društvena mreža koja funkcionira na vrlo sličan način kao Facebook (profili, objave, prijateljstva, lajkanje, itd.). I izgled joj je sličan Facebooku. Samo je, za razliku od Facebooka, LinkedIn poslovni portal. Na Facebooku ljudi objavljuju svoje fotografije iz birtije ili s plaže, fotografije svoje djece, pasa i mačaka te njima važnih privatnih detalja poput krizmi, ćevapa i svadbi; objavljuju oglase starih automobila s dvjesto tisuća kilometara (uvijek u dobrom stanju i s puno opreme, naravno); rješavaju vječnu temu ustaša i partizana, Bleiburga i Jasenovca; objavljuju kulturne, turističke i druge događaje; ističu svoju privrženost nogometnim klubovima; bave se vjerskim misionarstvom; u pomanjkanju vlastitih pametnih izjava citiraju rado tuđe; pod zaštitom anonimnih profila testiraju razne uvrede na političkim neistomišljenicima; isprobavaju svoje spisateljske sposobnosti; rugaju se političarima; nude usluge po...

Kad je u pitanju vojni rok, odnosno temeljno vojno osposobljavanje, kako se to službeno naziva, i sva ta procedura i administracija oko odabira novaka, slanja poziva, organizacije zdravstvenih pregleda, rješavanja onih s prigovorom savjesti, i tako dalje, država je mogla cijeli postupak daleko pojednostaviti. Samo da se na vrijeme povezala s organizatorima Thompsonovog koncerta, održanog ovog ljeta u Zagrebu. Oko petsto tisuća ljudi, prožetih iskrenim domoljubljem, stiglo je iz svih krajeva Hrvatske i niza drugih zemalja. Odjeveni u razne crne majice i kape, pjevajući ustaške pjesme, urlajući i opijajući se po Zagrebu, dižući desnu ruku na fašistički pozdrav, svjedočili su svoje istinsko hrvatstvo. Unatoč toplom vremenu, nekima je bilo zima, čak i alkohol ih nije mogao zagrijati, pa su se u pomanjkanju prikladne tople odjeće morali zamatati u zastave. A naročito čvrsto nacionalno opredjeljenje pokazali su oni, koji su cijelu noć putovali automobilom iz unutarnjih dinarskih krajeva il...

Idem prema ulazu od Lidla, prolazim pored parkirnih mjesta za invalide. Na jednom od njih parkiran je Mercedes crne boje i njemačkih tablica, ali parkiran tako neuredno ukoso da zauzima i dijelove susjednih invalidskih mjesta. Zaustavim se kratko. Ne vidim istaknutu invalidsku iskaznicu, ali zato zbirku krunica i dva privjeska s nekakvim šahovnica (nisu službena zastava RH) kako vise s retrovizora. U Lidlu opazim dva mlađa muškarca u crnim majicama. Kupovina nas vodi istim putevima kroz trgovinu i glasni su, pa uspijem čuti kako razgovaraju. Radi se o onoj hrvatsko-bosansko-srpskoj mješavini govora s velikom primjesom njemačkih riječi. Taj jugo-deutsch jezik je tipičan za ljude porijeklom iz bivše Jugoslavije koji dugo žive u Njemačkoj ili Austriji ili su pak tamo rođeni i slabo vladaju svojim materinskim jezikom (koji god ex-YU jezik to bio) ali ga se ne trude pravilno naučiti. U jednom trenutku se muškarci okrenu i imam napokon prilike vidjeti im prednje strane majica. Ne želim se ...

Republika Hrvatska se temelji na parlamentarnoj demokraciji, višestranačkom sustavu, građanskim i ljudskim pravima. Tako se barem može iščitati iz ustava. Temeljna zadaća svih javnih službi i dužnosnika je čuvati i aktivno živjeti te vrijednosti. To se očekuje i od njenih građana. A Thompson je izvođač za kojeg je svakoj razumnoj i poluobrazovanoj osobi jasno da on kroz svoju glazbu, bilo otvoreno, ili suptilno, propagira stvari koje nikako nisu spojive s temeljnim vrijednostima na kojima se ova država zasniva. Tako je bilo i na koncertu 5. srpnja 2025. godine na hipodromu u Zagrebu. Ako je takav koncert već bio dopušten, ministar unutarnjih poslova jedne demokratske države, gospodin Božinović, dakle jedan od ključnih osoba u sigurnosnom sustavu, trebao se, kao prvo, distancirati od tog skupa. A kao drugo, trebao je (on ili netko iz vrha policije) poslati jasnu poruku javnosti da će se primjenjivati nulta tolerancija prema svakom obliku ustaških ispada (pjevanju ustaških pjesam...

U ovo doba godine, a početak je srpnja, i po ovim vrućinama, uobičajene glavne teme elektronskih medija bile bi turizam i toplinski val koji nikako da popusti. Brojali bi se auti i gosti i davale bi se građanima svakodnevne upute kako se ponašati na preko trideset stupnjeva. Ove godine je drukčije, ona je posebna: Za dva dana u Zagreb, metropolu svih Hrvata u zemlji i dijaspori, dolazi učitelj. Mediji već danima budno prate sve detalje. Koliko policajaca će biti angažirano, koliko redara, koliko timova hitne pomoći, koja će biti regulacija prometa, koliko će koštati hrana i piće na skupu. Od bižuterije, kako doznaju mediji, prodavat će se posebno izrađeni medaljoni kao uspomena na taj događaj, nadomjestak za relikviju za one koji žele imati trajni materijalni dokaz da su prisustvovali tom događaju i koji žele još dodatno ojačati svoj odnos prema učitelju. Čini se da učitelj ima veliko i vjerno stado, očekuje se oko pola milijuna sljedbenika. Ili hodočasnika? Fascinira i broj do...

Već godinama Hrvatske željeznice starijim osobama i umirovljenicima nude besplatan prijevoz. U međuvremenu su besplatan prijevoz proširili na učenike i studente. Zagrebački električni tramvaj uveo je besplatan prijevoz za maloljetnike. Grad Sisak je uveo besplatan prijevoz za učenike, umirovljenike i starije osobe. Stanovnici Sisačko-moslavačke županije imaju već četiri i pol godine nakon potresa pravo na besplatan željeznički prijevoz, bez obzora imala njihova putovanja veze s posljedicama potresa ili ne. U zadnje vrijeme građani iste županije mogu nabaviti mjesečne autobusne karte za svega dva eura. Grad Samobor je uveo javni gradski prijevoz autobusima, besplatan za sve građane. Sveta Nedjelja i Slavonski Brod također. Surfanjem po netu naći ćemo lako još gradova i općina koji dijelu građana ili čak svima nude besplatan prijevoz. Broj takvih sadržaja naročito se povećao u vrijeme pred lokalne izbore. Ali to nije sve. I besplatni vrtići su sve više tema. Ako je vjerovati internetu, i...

Dovoljno pratim politiku da poznajem nekoliko većih političkih stranaka i njihov profil. Međutim, zadržavanje pregleda postaje s godinama sve teže i teže, i uoči svakih izbora se iznova iznenadim. Jer stranke se sve više cjepkaju i nastaje sve više i više novih stranaka. O broju nezavisnih lista, koje nastaju pred svake izbore, da ne govorimo. Razni nazivi i akronimi se pojavljuju za koje nikad prije toga nisam čuo. Kod nekih grupacija čak iz naziva nije sasvim jasno, radi li se o stranci ili nezavisnoj listi; tu jedino pomaže uvid u registar političkih stranaka. Zatim se ta nepregledna skupina stranaka, strančica, nezavisnih lista i inih grupacija izgrupira u razne i svaki puta nove predizborne koktele. Vjerujem da je u konačnici rijetko kome od birača sasvim jasno koja koktel-koalicija zastupa koju političku opciju i na kojim se osnovama temelji njihovo predizborno zajedništvo te da je to jedan od razloga niske izlaznosti. Tim više što se ponekad spoje u koktel grupacije potp...

Čitam na Facebooku članak lokalnih novina jednog manjeg grada o tome kako je netko razvalio drvena sjedišta klupâ na šetnici i potom ih zapalio. Novinarka ili novinar pita se: Zašto? Da, zašto netko čini tako nešto? Zašto netko uništava sprave na dječjim igralištima, zašto netko trga prometne znakove ili ih zaokreće na krivu stranu, zašto netko izvrće ili razbija žardinjere s cvijećem na nogostupima, zašto netko trga klupe na autobusnim stanicama, zašto netko trga osmrtnice i obavijesti o biračkim mjestima s oglasnih ploča, zašto netko baca svoj otpad po šumama i livadama, zašto netko vozi autom po nogostupu po travnjacima, zašto netko kvadom uništava šumske puteve, zašto netko u vožnji baca čikove i otpatke iz auta, zašto netko vozi kao divljak kroz naselje ne poštujući nikakve prometne propise, zašto netko uništava WC školjku u vlaku...? Svakog dana vidimo barem neke od tih pojava i možemo nastaviti nabrajanje do mile volje. Ali zašto to ljudi rade? Većina ljudi nosi u sebi m...

Moram priznati da me današnji bojkot trgovina ugodno iznenađuje. Koliko vidim iz slika na internetu, rekao bih da je velika većina građana prihvatila bojkotiranje trgovina. A iznenađuje me zato što hrvatski građani inače trpe sve i svašta što im politika i ekonomija priređuju i što svoje frustracije eventualno (samo) kanaliziraju u pošalice na društvenim mrežama. Stoga su vjerojatno i trgovine iznenađene. Čitam komentare nekih ekonomista na internetu. Drže se one vječne i jednostavne priče da inflacija nastane kad je potražnja veća od ponude, odnosno kad dođe do nestašice pojedinih artikala. Stvarno ne primijetim nikakvu nestašicu voća i povrća (osim što je po izgledu često prikladnije za napoj nego za ljudsku konzumaciju), ali vidim da je krumpir poskupio s nekadašnje 3 kune (40 centi) na 1 euro, dok su banane poskupjele s 3 kune (40 centi) na čak 1,40 euro. Ne primjećujem niti pomanjkanje toaletnog papira, ali je cijena velike šteke papira porasla s nekadašnjih 25 kuna (3,30 ...

Naši novinari se u pravilu ne vole zamarati složenijim i ozbiljnijim temama, pa su im blagdanski dani dobrodošli, jer im pružaju laganu temu koju mogu bez posebnog intelektualnog napora i bez posebnog znanja o samoj temi, danima i danima obrađivati. Bezbroj puta postavljaju slučajnim prolaznicima ista glupa pitanja što će jesti i piti, čine li im se namirnice skupima, s kime će provesti blagdane i što si žele u novoj godini. Po nekoj kolektivnoj inerciji, skoro svi jedu istu hranu, svima su namirnice skupe, svi će proslaviti Božić u obiteljskom krugu i svi si žele puno zdravlja, sreće i novaca u narednoj godini. Ali s obzirom na općedruštveni negativan odnos Hrvata prema radu, nije mi sasvim jasno otkud bi došlo više novaca? Gradovi troše javne novce, novce nas građana na organizaciju besplatnih koncerata, podjelu ribica i bakalara, na neukusne hrpe uličnih adventskih i božićnih rasvjeta, na sanjkališta i klizališta. Nebitno što niti jedan grad nema višak novaca, što svakom gra...

Gledam na televiziji ove luđačke gužve vozila prema moru. I razmišljam je li mi žao tih ljudi koji se gnjave u autima satima i satima u kolonama na preko 30 stupnjeva vani? S jedne strane - je. S druge strane i nije. Jer u današnje vrijeme interneta lako se mogu informirati što ih čeka. Ali žao mi je ove zemlje i neshvatljivo mi je na koji način velika većina ljudi razmišlja. U nekoj drugoj, naprednijoj zemlji bi i političari i građani odavno shvatili da, koliko god turizam donosio zaradu, tu nešto debelo ne valja. Ali ne, u Hrvatskoj se veselimo tim gužvama, brojimo vozila, očekujemo nekakve rekorde, novinari se vesele da mogu turistima postavljati ista glupa pitanja kao svakog ljeta, policija i HAK daju savjete kako treba poštivati ograničenja brzine i ne koristiti mobitele (pa zar to ne vrijedi uvijek?). Želimo sve više i više turista. Pita li se itko u ovoj zemlji koliko ekološko opterećenje predstavljaju te kolone vozila kojima rade motori i klime satima i satima?...

Ovih dana nakon parlamentarnih izbora 2024, stranke i strančice preispituju kako, na koji način i tko s kim može ili ne može dogovoriti potrebnu većinu od 76 glasova u Saboru. Po onome što svakodnevno kažu mediji, jedni ne mogu nikako s koruptivnim strankama, drugi nikako sa Srbima, treći ne mogu s onima koji odobravaju istospolne brakove, četvrti ne mogu s petima jer ti peti bi bili spremni surađivati s prvima, i tako dalje. Mediji kažu da se stranke i strančice pozivaju i na ideološke razlike. Čini mi se da je pojam ideoloških razlika ovih dana jako „in“, a bez da mu svi poznaju i razumiju značenje. Ideologija ili svjetonazor, to je cijeli jedan izgrađen skup ideja, stavova, gledišta o raznim pitanjima društva i politike, o sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, pa čak o životu i svijetu općenito. Ideologije mogu biti povezane s filozofskim ili vjerskim učenjima, odnosno nalaze uporišta u njima. Ideologije su tipične za radikalne političke i vjerske struje. Ideologije često pr...

Na prosvjedu protiv vlade, na Trgu svetog Marka u Zagrebu 17. veljače 2024. bilo je jedanaest oporbenih stranaka. To cjepkanje na male stranke i strančice, to je posljedica manjka političke kulture i općenito međuljudske kulture u Hrvatskoj, pomanjkanja tolerancije i dijaloga, ali i mudrosti. Jer kad se ljudi u strankama posvađaju, kad se razilaze u gledištima, izbacuju se međusobno iz stranaka, ili dobrovoljno odlaze i osnivaju svoje vlastite stranke, kao da otvaraju minimarkete. Nekima njihove novokomponirane stranke služe kao pokušaj da si skrate put do željenog saborskog mandata (nadaju se da će osvojiti barem taj jedan mandat za sebe osobno). SDP, Možemo!, Centar, IDS, HSS i Radnička fronta, Fokus, Socijaldemokrati, Reformisti, GLAS i Stranka s imenom i prezimenom. Poznaju li birači sve te stranke, znaju li nešto započeti sa svim tim imenima, znaju li tko su im vodeći ljudi i koju političku orijentaciju i programe koja stranka zastupa? Uglavnom ne. Općepoznati su tu prvens...

Jedan od predbožićnih dana u jednom velikom supermarketu. Gužva na voću i povrću. Ljudi kao da su podivljali kopaju po krumpirima, klementinama, salatama, trpaju u vrećice, nose na vagu. Šećera još malo pa nestalo, očito ga treba dosta za kolače. Jer što slađe, to ukusnije. I ulja, barem onog jeftinog suncokretovog, skoro je pa nestalo. Ljudima ga treba za pripravljanje raznih jela. Što masnije, to bolje. Na mesu se čeka u redu, kupuju se velike količine, kilogrami i kilogrami. Kupuju se komadi nekih životinja zamotani u najlon. I jaja je skoro nestalo. Naravno, jer i jaja idu u sve one mnogobrojne kolače. Škrinje sa smrznutom ribom su poluprazne. Ribe će se jesti na Badnjak. A Badnjak ove godine pada na nedjelju, pa će ručak vjerojatno biti još obilniji. Umjesto jedne ili dviju vrsta ribe, bit će tri vrste. Neka se vidi raskoš i čvrsta tradicija. Dućanom ljudi guraju kolica natrpana popriličnim količinama hrane i pića. Vide se gajbe piva, paketi s bocama sokova, kutije vina, veliki pa...

Sve do sada objavljene priloge na ovom blogu možete kupiti kao džepnu knjigu po cijeni od 10 eura plus troškovi dostave. Informacije putem kontakt obrasca na blogu.  

Počela je školska godina 2023./2024. Na Hrvatskom radiju su iznijeli ovogodišnji broj djece koja su krenula u prvi razred osnovne škole. Govorili su o hrvatskoj demografskoj katastrofi. Da, shvatili smo već odavno da Hrvatska ima sve manje stanovnika, sve manje rođenih, sve više umrlih. To se može i lako izguglati na stranicama Državnog zavoda za statistiku. Nekad su ljudi djecu smatrali Božjim darom koji im se događa. Bilo im je sasvim normalno imati poveći broj djece. To se uzimalo kao proces u životu oko kojeg se nije razmišljalo mnogo. Muškarci su pravili djecu, a žene rađale. Dio djece je ionako umirao u mladim danima uslijed bolesti, zaraza, gladi, bijede. Pa ako bi se rodilo njih petero, preživjelo bi valjda barem troje. Osim toga, u vremenima dok nije postojalo organizirano mirovinsko osiguranje, dok nije bilo mirovinskih štednji i sličnih oblika stvaranja financijske sigurnosti u starosti, djeca su za ljude slabijeg imovinskog stanja bila neka vrsta sigurnosti (sponzori) za ...

Tekst se naravno odnosi na oba spola. Dakle što je pravi Hrvat? Ili Hrvatica? Onaj tko jasno i ponosno ističe svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost? Ili bolje rečeno opredjeljenje? A kako uopće zna da je Hrvat, ili po čemu se opredijelio? E sad, nemojmo provocirati! Pa po tome što su se njegov otac i djed i možda pradjed (muški preci su bitni), pa još i neka druga rodbina smatrali ili smatraju Hrvatima. A kako su oni znali ili znaju da su Hrvati? Ili bolje pitati kako su se oni odlučili biti Hrvati? Po jeziku, imenima, prezimenima i načinu života to je ponekad teško odrediti. Ali evo odgovora: Zato što su katolici. Jer ako bi bili pravoslavci, bili bi Srbi. Logično, zar ne? Pravom Hrvatu je vjera važan dio nacionalnog identiteta. Njemu je Crkva vjerska, nacionalna i odgojna institucija. Propovijedi na misama mu kompenziraju često pomanjkanje formalnog školskog obrazovanja, educiraju ga o drugim nacionalnostima i vjerama, braku, seksu i pobačaju. On u pravilu nema dublje vjersko znanje...