Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Naši novinari se u pravilu ne vole zamarati složenijim i ozbiljnijim temama, pa su im blagdanski dani dobrodošli, jer im pružaju laganu temu koju mogu bez posebnog intelektualnog napora i bez posebnog znanja o samoj temi, danima i danima obrađivati. Bezbroj puta postavljaju slučajnim prolaznicima ista glupa pitanja što će jesti i piti, čine li im se namirnice skupima, s kime će provesti blagdane i što si žele u novoj godini. Po nekoj kolektivnoj inerciji, skoro svi jedu istu hranu, svima su namirnice skupe, svi će proslaviti Božić u obiteljskom krugu i svi si žele puno zdravlja, sreće i novaca u narednoj godini. Ali s obzirom na općedruštveni negativan odnos Hrvata prema radu, nije mi sasvim jasno otkud bi došlo više novaca? Gradovi troše javne novce, novce nas građana na organizaciju besplatnih koncerata, podjelu ribica i bakalara, na neukusne hrpe uličnih adventskih i božićnih rasvjeta, na sanjkališta i klizališta. Nebitno što niti jedan grad nema višak novaca, što svakom gra...

Gledam na televiziji ove luđačke gužve vozila prema moru. I razmišljam je li mi žao tih ljudi koji se gnjave u autima satima i satima u kolonama na preko 30 stupnjeva vani? S jedne strane - je. S druge strane i nije. Jer u današnje vrijeme interneta lako se mogu informirati što ih čeka. Ali žao mi je ove zemlje i neshvatljivo mi je na koji način velika većina ljudi razmišlja. U nekoj drugoj, naprednijoj zemlji bi i političari i građani odavno shvatili da, koliko god turizam donosio zaradu, tu nešto debelo ne valja. Ali ne, u Hrvatskoj se veselimo tim gužvama, brojimo vozila, očekujemo nekakve rekorde, novinari se vesele da mogu turistima postavljati ista glupa pitanja kao svakog ljeta, policija i HAK daju savjete kako treba poštivati ograničenja brzine i ne koristiti mobitele (pa zar to ne vrijedi uvijek?). Želimo sve više i više turista. Pita li se itko u ovoj zemlji koliko ekološko opterećenje predstavljaju te kolone vozila kojima rade motori i klime satima i satima?...

Ovih dana nakon parlamentarnih izbora 2024, stranke i strančice preispituju kako, na koji način i tko s kim može ili ne može dogovoriti potrebnu većinu od 76 glasova u Saboru. Po onome što svakodnevno kažu mediji, jedni ne mogu nikako s koruptivnim strankama, drugi nikako sa Srbima, treći ne mogu s onima koji odobravaju istospolne brakove, četvrti ne mogu s petima jer ti peti bi bili spremni surađivati s prvima, i tako dalje. Mediji kažu da se stranke i strančice pozivaju i na ideološke razlike. Čini mi se da je pojam ideoloških razlika ovih dana jako „in“, a bez da mu svi poznaju i razumiju značenje. Ideologija ili svjetonazor, to je cijeli jedan izgrađen skup ideja, stavova, gledišta o raznim pitanjima društva i politike, o sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, pa čak o životu i svijetu općenito. Ideologije mogu biti povezane s filozofskim ili vjerskim učenjima, odnosno nalaze uporišta u njima. Ideologije su tipične za radikalne političke i vjerske struje. Ideologije često pr...

Na prosvjedu protiv vlade, na Trgu svetog Marka u Zagrebu 17. veljače 2024. bilo je jedanaest oporbenih stranaka. To cjepkanje na male stranke i strančice, to je posljedica manjka političke kulture i općenito međuljudske kulture u Hrvatskoj, pomanjkanja tolerancije i dijaloga, ali i mudrosti. Jer kad se ljudi u strankama posvađaju, kad se razilaze u gledištima, izbacuju se međusobno iz stranaka, ili dobrovoljno odlaze i osnivaju svoje vlastite stranke, kao da otvaraju minimarkete. Nekima njihove novokomponirane stranke služe kao pokušaj da si skrate put do željenog saborskog mandata (nadaju se da će osvojiti barem taj jedan mandat za sebe osobno). SDP, Možemo!, Centar, IDS, HSS i Radnička fronta, Fokus, Socijaldemokrati, Reformisti, GLAS i Stranka s imenom i prezimenom. Poznaju li birači sve te stranke, znaju li nešto započeti sa svim tim imenima, znaju li tko su im vodeći ljudi i koju političku orijentaciju i programe koja stranka zastupa? Uglavnom ne. Općepoznati su tu prvens...