Robert Lehpaner - Prave Hrvatice i Hrvati

Tekst se naravno odnosi na oba spola. Dakle što je pravi Hrvat? Ili Hrvatica? Onaj tko jasno i ponosno ističe svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost? Ili bolje rečeno opredjeljenje? A kako uopće zna da je Hrvat, ili po čemu se opredijelio? E sad, nemojmo provocirati! Pa po tome što su se njegov otac i djed i možda pradjed (muški preci su bitni), pa još i neka druga rodbina smatrali ili smatraju Hrvatima. A kako su oni znali ili znaju da su Hrvati? Ili bolje pitati kako su se oni odlučili biti Hrvati? Po jeziku, imenima, prezimenima i načinu života to je ponekad teško odrediti. Ali evo odgovora: Zato što su katolici. Jer ako bi bili pravoslavci, bili bi Srbi. Logično, zar ne?

Pravom Hrvatu je vjera važan dio nacionalnog identiteta. Njemu je Crkva vjerska, nacionalna i odgojna institucija. Propovijedi na misama mu kompenziraju često pomanjkanje formalnog školskog obrazovanja, educiraju ga o drugim nacionalnostima i vjerama, braku, seksu i pobačaju. On u pravilu nema dublje vjersko znanje, niti to smatra potrebnim. Dovoljno mu je da bude viđen, da može pratiti misu, izmrmljati osnovne molitve i razumjeti životne upute koje dobiva od svećenika. On obavezno čestita svojoj okolini sve crkvene blagdane, iako im ne poznaje uvijek značenje, ali smatra to važnim, jer su za njega crkveni blagdani ujedno i nacionalni. U autu mu visi krunica, za ponoćku puca iz oružja i od krštenja i krizmi radi velike proslave.

Smatra naravno da govori hrvatski i da je to drukčiji jezik od srpskog, čak i kad mu je govor pun bosanskih i srpskih izraza i sve upitne rečenice počinju sa “Dali...”. Ako je pismenija osoba, nastoji u pisanoj komunikaciji paziti na jezičnu čistoću koju mu sugeriraju hrvatski jezikoslovci, dakle koristiti novokomponirane i iz povijesti izvučene izraze, kao što su kućanica, podrijetlo, zajutrak, prijamnik ili putovi. Tradicionalni hrvatski nazivi za mjesece, od siječnja do prosinca, ipak mu predstavljaju problem, pa ih, kao i ostali ljudi, naziva po rednom broju. Onako kao što se označavaju mjeseci trudnoće. 

Pravi Hrvat, ako ide na izbore, bira HDZ ili nešto desnije od toga. Mentalni mu sklop nalaže da treba glasati za stranke koje promoviraju narod, domovinu, domoljublje, obitelj i slične vrijednosti. Jer ti desni su ipak “naši”. Tako mu je i župnik preporučio. Nipošto ne glasa za liberalne, lijeve ili zelene stranke, jer mu je kao pravom Hrvatu nenormalno i nespojivo s njegovim mentalnim svijetom glasati za komunjare, feministkinje, homoseksualce i one koji se zalažu za neke čudne slobodarske ideje koje dolaze izvana.

Pravi Hrvat se naravno smatra domoljubom i voli svoju državu. Na državne praznike vješa zastavu na balkon, čak iako ne poznaje značenje svakog praznika. Nogomet smatra od nacionalne važnosti. Igre reprezentacije ne smije propustiti gledati. Nogometaše smatra junacima koji se na travnjaku nesebično bore za Hrvatsku. Navijanje smatra svojom nacionalnom obavezom. Divljanja hrvatskih navijača ne smatra ozbiljnijim problemom, jer su to ipak “naši dečki koji eto malo zabriju”.

U ekonomiju se uglavnom ne razumije, pa uzima zdravo za gotovo da je turizam najvažniji i jedini mogući oblik ekonomije u Hrvatskoj. Što se tiče širine horizonta, inozemstvo slabo poznaje i jedva ga zanima, ipak je uvjeren da je Hrvatska najljepša zemlja i da je svi strani turisti vole, jer te fraze već sluša trideset godina. Naravno da i osobno ide svake godine na more, kako god može i bez obzira koliko novaca imao. Jer ljeto na Jadranskom moru je sastavni dio života svakog prosječnog, a da ne govorimo velikog Hrvata.

Pravi Hrvat ima svoje viđenje prošlosti: Sasvim mu je jasno da je Jugoslavija bila najcrnije razdoblje kojeg se bolje ne prisjećati, niti ga spominjati. Jer to nalaže politička korektnost. NDH može spominjati, jer za vrijeme NDH se doduše svašta događalo, ali jebiga, “bio je rat i Ustaše su ipak bili naši”. Što se tiče Austrougarske i srednjovjekovne hrvatske države, ne razumije se previše u povijest, ali govori se kako su tada živjeli, vladali i ratovali hrvatski plemići, kraljevi i kneževi, sve mahom veliki rodoljubi, pardon, domoljubi. Navodno su Hrvati općenito stoljećima bili junaci i borili se za svoju državu. To ne propitkuje, to mu se sviđa. Kakva veličanstvena povijest za takav mali narod.