Robert Lehpaner - Ništa nije besplatno
Već godinama Hrvatske željeznice starijim osobama i umirovljenicima nude besplatan prijevoz. U međuvremenu su besplatan prijevoz proširili na učenike i studente. Zagrebački električni tramvaj uveo je besplatan prijevoz za maloljetnike. Grad Sisak je uveo besplatan prijevoz za učenike, umirovljenike i starije osobe. Stanovnici Sisačko-moslavačke županije imaju već četiri i pol godine nakon potresa pravo na besplatan željeznički prijevoz, bez obzora imala njihova putovanja veze s posljedicama potresa ili ne. U zadnje vrijeme građani iste županije mogu nabaviti mjesečne autobusne karte za svega dva eura. Grad Samobor je uveo javni gradski prijevoz autobusima, besplatan za sve građane. Sveta Nedjelja i Slavonski Brod također. Surfanjem po netu naći ćemo lako još gradova i općina koji dijelu građana ili čak svima nude besplatan prijevoz. Broj takvih sadržaja naročito se povećao u vrijeme pred lokalne izbore. Ali to nije sve. I besplatni vrtići su sve više tema. Ako je vjerovati internetu, imaju ih Slavonski Brod, Velika Gorica, Biograd na Moru, Jastrebarsko, Vukovar, Pag, Sisak i tako dalje. A razni kandidati ih olako obećavaju biračima u još većom broju. Naišao sam i na obećanja da se se izgraditi besplatni dnevni boravci za starije osobe.
Zvuči dobro, mogli bismo zaključiti. S druge strane, živimo u državi s tako slabom ekonomijom uslijed čega država ima kronične probleme financijski pokriti neke osnovne sektore kao što su zdravstvo, mirovine ili školstvo, ili izgraditi u svim naseljima osnovnu infrastrukturu poput javne vodovodne mreže ili kanalizacije. I onda u takvoj državi toliko besplatnog? U socijalizmu se to rješavalo na jednostavan način. Država bi tiskala potrebne količine novaca. U današnjoj državi to se (srećom) ipak ne radi. Zato će se uslijed svega, što netko dobije besplatno, posljedično dogoditi sljedeće:
Kako rijetko kad nešto može biti jeftino ili čak besplatno, a ujedno i kvalitetno, u besplatnom vrtiću će, na primjer, u nekom trenutku nedostajati novaca za povišicu plaća odgajateljicama ili za obnovu zahoda ili za redovitu kvalitetnu hranu za djecu. U besplatnom prijevozu će, na primjer, u nekom trenutku nedostajati novaca za održavanje i obnovu voznog parka ili za zapošljavanje dovoljnog broja vozača ili za održavanje pruga i sigurnosnih uređaja na željezničkim prijelazima. Ili kratko i jasno: falit će novaca.
Alternativno je moguće je da će doći do prenamjene sredstva s nekih drugih stavki. Vrtić će biti besplatan uz istu kvalitetu pružanja usluge, ali zato, primjerice, neće biti dovoljno novaca za čistoću ili za obnovu knjižnog fonda gradske knjižnice ili za suvremeno opremanje vatrogasnog društva. Građani će uživati u besplatnom prijevozu, ali zato će se, recimo, smanjiti ulaganje školstvo ili se hitnoj pomoći neće financirati dovoljan broj timova ili vozila.
Treće „rješenje“, kako namiriti novac, koji nedostaje zbog pružanja besplatnih sadržaja, je sljedeći: Besplatne sadržaje platit će jednostavno netko drugi i na neki drugi način. Kroz poskupljenje drugih usluga, povećanja raznih naknada, poreza, drugih davanja, ili pak uvođenja novih nameta. U tom slučaju će uža ili šira zajednica indirektno podmirivati za nekoga troškove besplatnih sadržaja.
Sve u svemu, ništa nije besplatno. Sve netko plaća. Samo je uvijek političko pitanje, hoće li troškove nekog sadržaja snositi sami njegovi korisnici. Ili će se troškovi prebaciti na širu zajednicu, smatrajući da se svi građani trebaju solidarizirati u temama od općedruštvene korist (kao što to mogu biti predškolski odgoj djece ili mobilnost građana). Ili će se sadržaji pak financirati u nekoj kombinaciji korisnika i zajednice. Toga treba biti posebno svjestan u vrijeme kad nam nude svašta nešto besplatno, i ne nasjedati na takav populizam. Nijemci imaju dobru uzrečicu: Nur der Tod ist umsonst.
Zvuči dobro, mogli bismo zaključiti. S druge strane, živimo u državi s tako slabom ekonomijom uslijed čega država ima kronične probleme financijski pokriti neke osnovne sektore kao što su zdravstvo, mirovine ili školstvo, ili izgraditi u svim naseljima osnovnu infrastrukturu poput javne vodovodne mreže ili kanalizacije. I onda u takvoj državi toliko besplatnog? U socijalizmu se to rješavalo na jednostavan način. Država bi tiskala potrebne količine novaca. U današnjoj državi to se (srećom) ipak ne radi. Zato će se uslijed svega, što netko dobije besplatno, posljedično dogoditi sljedeće:
Kako rijetko kad nešto može biti jeftino ili čak besplatno, a ujedno i kvalitetno, u besplatnom vrtiću će, na primjer, u nekom trenutku nedostajati novaca za povišicu plaća odgajateljicama ili za obnovu zahoda ili za redovitu kvalitetnu hranu za djecu. U besplatnom prijevozu će, na primjer, u nekom trenutku nedostajati novaca za održavanje i obnovu voznog parka ili za zapošljavanje dovoljnog broja vozača ili za održavanje pruga i sigurnosnih uređaja na željezničkim prijelazima. Ili kratko i jasno: falit će novaca.
Alternativno je moguće je da će doći do prenamjene sredstva s nekih drugih stavki. Vrtić će biti besplatan uz istu kvalitetu pružanja usluge, ali zato, primjerice, neće biti dovoljno novaca za čistoću ili za obnovu knjižnog fonda gradske knjižnice ili za suvremeno opremanje vatrogasnog društva. Građani će uživati u besplatnom prijevozu, ali zato će se, recimo, smanjiti ulaganje školstvo ili se hitnoj pomoći neće financirati dovoljan broj timova ili vozila.
Treće „rješenje“, kako namiriti novac, koji nedostaje zbog pružanja besplatnih sadržaja, je sljedeći: Besplatne sadržaje platit će jednostavno netko drugi i na neki drugi način. Kroz poskupljenje drugih usluga, povećanja raznih naknada, poreza, drugih davanja, ili pak uvođenja novih nameta. U tom slučaju će uža ili šira zajednica indirektno podmirivati za nekoga troškove besplatnih sadržaja.
Sve u svemu, ništa nije besplatno. Sve netko plaća. Samo je uvijek političko pitanje, hoće li troškove nekog sadržaja snositi sami njegovi korisnici. Ili će se troškovi prebaciti na širu zajednicu, smatrajući da se svi građani trebaju solidarizirati u temama od općedruštvene korist (kao što to mogu biti predškolski odgoj djece ili mobilnost građana). Ili će se sadržaji pak financirati u nekoj kombinaciji korisnika i zajednice. Toga treba biti posebno svjestan u vrijeme kad nam nude svašta nešto besplatno, i ne nasjedati na takav populizam. Nijemci imaju dobru uzrečicu: Nur der Tod ist umsonst.
Primjedbe
Objavi komentar