Klečanjem do autoriteta

Već nekoliko mjeseci za redom skupine muškaraca svake prve subote u mjesecu na gradskim trgovima javno mole krunicu. Na netu nalazimo podatak da te skupove organizira bratstvo “Muževni budite“ – “Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“. Kako ih većina pri molitvi kleči, a klečanje na javnim površinama nije uobičajeno i stoga upadno, dobili su nadimak “klečavci”.        

Na web stranici https://muzevnibudite.com čitamo za koje “nakane“ se mole: Za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda, za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, za svete, autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja, za duše u čistilištu, za osobne nakane.

Prilično širok spektar tzv. nakana imaju. Postoji li za sve njihove molitvene nakane stvarno neko teološko uporište, ne znam. Ali pozabavit ću se jednom od njih, autoritetom, nečim što nije vezano isključivo za vjeru, već općenito igra ulogu u raznim segmentima života.

Autoritet po osobnosti - to je onaj autoritet kojeg osobe uživaju kod drugih zbog svog znanja, svog iskustva, svojih djela, svoje osobnosti, načina kako žive i ophođenja prema svojoj okolini. To je ona vrsta autoriteta koju ne treba isforsirati, koju ne treba silom tražiti. Osobe s takvom vrstom autoriteta uvažene i priznate su kod drugih. Ljudi ne bježe od njih, već rado komuniciraju s njima, nastoje učiti od njih. Takav autoritet si teoretski svatko od nas može izgraditi.

Autoritet po funkciji - to je ona vrsta autoriteta koja bi trebala prozlaziti iz nečije propisima ili drugim odredbama određene funkcije: Policajac, roditelj, nastavnik, šef na poslu. Ako ti ljudi imaju ujedno i barem malo autoriteta po osobnosti, taj odnos će nekako funkcionirati. Ali ako ti ljudi nemaju minumum ljudskih kvaliteta, lako nastaju napetosti i problemi: Policajac koji ne zna izgovoriti tri složene rečenice u komunikaciji s građanima, nastavnik koji se izderava na učenike, roditelj koji pije i tuče djecu. Takve autoritete po funkciji ne uvažavamo istinski, već samo onoliko koliko baš moramo.  Nastojimo ih izbjegavati, radimo sprdačinu od njih ako možemo.

Klečavci vjerojatno nemaju nikakvog autoriteta u životu i to ih muči. Oni žele imali autoritet po funkciji “muškarac“, “suprug“ ili “glava obitelji“, ali to, osim u njihovim glavama, ne postoji. To se može pokušati ishoditi samo silom. Možda i pokušavaju, ili su pokušavali, ali bezuspješno. Zato sad kleče. A autoriteta po osobnosti očito također nemaju, u životu ih se ne uvažava kao osobe, po znanju, iskustvu, djelima, načinu života. I zato kleče. I ne samo da vjerojatno nemaju autoriteta, oni iznoseći svoj mentalni jad na javne trgove pokazuju da nemaju niti samopoštovanja.