Žuti vlak u Rijeci

Ako čitamo neki red vožnje Jugoslavenskih željeznica iz 1980-tih godina, vidjet ćemo da je Zagreb bio važno željezničko čvorište, kako unutar Jugoslavije, tako i za srednju i jugoistočnu Europu. Osim mnoštva običnih putničkih vlakova, na desesetke brzih, ekspresnih, poslovnih (tadašnji naziv za komforne vlakove prvog razreda) i sličnih vlakova, dolazilo, odlazilo i prolazilo je kroz Zagreb. Dio tih spomenutih vlakova svakodnevno je vozio i za Split i Rijeku.

Iako zagrebački glavni kolodvor nije toliko velik kao glavni kolodvori drugih europskih gradova, čovjek je po mnoštvu ljudi koje se tada kretalo po kolodvorskoj zgradi i po peronima, kao po i broju vlakova, ipak imao dojam da se nalazi na kolodvoru nekog velikog grada.   

Zagrebački kolodvor spao je na rang nekog čvorišta uglavnom prigradskih vlakova. Veći “moving” ljudi nastane samo u trenucima kad stignu motorni vlakovi iz Harmice, Dugog Sela, iz Zagorja, Siska, Novske, itd, dakle kad stignu dnevni migranti iz obližnjih krajeva. Čovjek ne vjeruje da se nalazi na glavnom željezničkom kolodvoru grada s više od osamsto tisuća stanovnika. Promet na riječkom i splitkom kolodvoru spao je na još žalosnije grane.

Danas je Hrvatska sa inozemstvom povezana sa svega oko desetak vlakova dnevno, plus nekoliko ljetnih sezonskih vlakova. U međunarodnom željezničkom prometu Hrvatska se od devedesetih godina, pa nadalje, sve više izolirala od vanjskog svijeta. Osim toga, u Hrvatskoj vlada dogma da je turizam glavna ekonomska grana o kojoj ovisi biti-ili-ne-biti. A onda stigne vlak iz Češke. I dovozi turiste. I onda se taj događaj, kao neka važna atrakcija, pojavi na televiziji u dnevniku.

Naime neki dan je stigao Regiojet, sezonski vlak žutih vagona češkog operatera, koji unazad nekoliko godina ljeti po nekoliko puta tjedno vozi iz Praga za Rijeku i Split, i obrnuto. Kad su ljudi nakon skoro jednog dana putovanja stigli u Rijeku, na peronu su uslijedila ona standardna glupa novinarska pitanja, ista ona koja dobiju vozači automobila, dok napola ludi od vrućine satima čekaju na naplatnim kućicama: Kako ste putovali, jeste li već bili u Hrvatskoj, kamo ćete dalje?

Nemam apsolutno ništa protiv tih turista iz vlaka: Dobrodošli! I razumijem ljude koji su se odlučili na  putovanje vlakom, jer karte za Regiojet stvarno nisu skupe, ujedno puno jeftinije od dolaska autom. Ali žalosno je ako je dolazak jednog običnog vlaka s putnicima tako važna stvar za cijelu zemlju. To je opet jedna od onih sprdačina na dnevniku.

Hoće li se jednom u Hrvatskoj otvoriti tvornica sa pet stotina zaposlenika, pa da to i vidimo na dnevniku?