U “pagodi” kroz Zagreb

Ako vas zanima tehnika općenito, ili pak tramvaji posebno, nekako ćete možda, više slučajno zapravo, naići na internetu na podatak da Tehnički muzej u Zagrebu nedjeljom u 9:30 organizira besplatnu vožnju po gradu u muzejskom tramvaju. Dođete u zadano vrijeme na tramvajsko stajalište preko puta Tehničkog muzeja, kod Ciboninog tornja, i uskoro se sa bukom i škripom po tračnicama dokotrljaju vozila koja definitivno nisu iz ovog vremena. Uđete u taj starinski tramvaj koji zatim napravi jedan polusatni krug po ulicama centra Zagreba, te vas vrati na polazište. Ako poznajete Zagreb, znat ćete kojim ulicama ste prošli i što ste otprilike vidjeli. Ako ga ne poznajete, vaš problem. Ako vas zanima, osnovne podatke o tramjavu možete pročitati na web stranicama Tehničkog muzeja. I to je to.

U tramvaju se jučer, osim nas jedva nekoliko individualnih putnika, vozila i grupa djece koja je cijelo vrijeme divljala i skakala po tramvaju, i kojoj je bilo tako savršeno svejedno u kakvom tramvaju i kuda se vozi. Ništa protiv te djece; ponašaju se tipično za svoju dob, ali svrha muzejskog tramvaja je time promašena. Nadležni iz Tehničkog muzeja i Turističke zajednice grada Zagreba nisu svjesni koju tehničku atrakciju, a potencijalno i turističku atrakciju, s tim tramvajem imaju? Ili ih ne zanima?

Tehničku atrakciju, zato što stvarno nije čest slučaj da neki grad ima stotinu godina star tramvaj u potpuno funkcionalnom stanju. Radi se o poprilično dobro očuvanoj tramvajskoj garnituri koja se sastoji od motornih kola tipa M-24 i prikolice tzv. tipa “pagoda”, proizvedenoj 1920-tih godina. Izumitelj je bio inženjer Dragutin Mandl, dugogodišnji legendarni zaposlenik Zagrebačkog električnog tramvaja. Izumio je tri tipa tramvajskih motornih kola, unoseći u svoje izume ondašnje moderne tehničke trendove, a ujedno vodeći računa i o ograničenim financijskim sredstvima. Zanimljiv je i podatak da je ZET od 1920-tih godina, pa do početka 1950-tih godina, sva svoja tramvajska vozila, pa i ova sada muzejska, proizvodio samostalno u vlastitom pogonu.

Zar ne bi bila atrakcija za turiste, ali i za lokalne građane, uvesti i na prikladan način promovirati vožnju ovim tramvajem kao turistički sadržaj? Naravno ne besplatno. Polazište bi bilo Trg bana Jelačića. Vozač bi nosio uniformu iz neki prošlih vremena. U tramvaj bi trebalo uvesti razglas. Turistički bi vodič, odjeven u konduktera nekadašnjih vremena, na početku vožnje u tramvaju, ili možda bolje vani ispred tramvaja, putnicima ispričao priču o nastanku i povijesti tramvaja i o Dragutinu Mandlu, a zatim za vrijeme vožnje upoznavao putnike sa znamenitostima Zagreba pored kojih prolaze. Mogla bi se izmisliti i neka priča-poveznica, kako je tramvaj bio oduvijek važan dio Zagreba, kako voziti se tramvajem znači osjetiti duh Zagreba, itd. Mogli bi se proizvesti i prodavati oni tipični suveniri, npr. majice, kape, šalice s naslikanim tramvajem. Turisti vole takve priče i sadržaje.