Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Jedan od predbožićnih dana u jednom velikom supermarketu. Gužva na voću i povrću. Ljudi kao da su podivljali kopaju po krumpirima, klementinama, salatama, trpaju u vrećice, nose na vagu. Šećera još malo pa nestalo, očito ga treba dosta za kolače. Jer što slađe, to ukusnije. I ulja, barem onog jeftinog suncokretovog, skoro je pa nestalo. Ljudima ga treba za pripravljanje raznih jela. Što masnije, to bolje. Na mesu se čeka u redu, kupuju se velike količine, kilogrami i kilogrami. Kupuju se komadi nekih životinja zamotani u najlon. I jaja je skoro nestalo. Naravno, jer i jaja idu u sve one mnogobrojne kolače. Škrinje sa smrznutom ribom su poluprazne. Ribe će se jesti na Badnjak. A Badnjak ove godine pada na nedjelju, pa će ručak vjerojatno biti još obilniji. Umjesto jedne ili dviju vrsta ribe, bit će tri vrste. Neka se vidi raskoš i čvrsta tradicija. Dućanom ljudi guraju kolica natrpana popriličnim količinama hrane i pića. Vide se gajbe piva, paketi s bocama sokova, kutije vina, veliki pa...

Sve do sada objavljene priloge na ovom blogu možete kupiti kao džepnu knjigu po cijeni od 10 eura plus troškovi dostave. Informacije putem kontakt obrasca na blogu.  

Počela je školska godina 2023./2024. Na Hrvatskom radiju su iznijeli ovogodišnji broj djece koja su krenula u prvi razred osnovne škole. Govorili su o hrvatskoj demografskoj katastrofi. Da, shvatili smo već odavno da Hrvatska ima sve manje stanovnika, sve manje rođenih, sve više umrlih. To se može i lako izguglati na stranicama Državnog zavoda za statistiku. Nekad su ljudi djecu smatrali Božjim darom koji im se događa. Bilo im je sasvim normalno imati poveći broj djece. To se uzimalo kao proces u životu oko kojeg se nije razmišljalo mnogo. Muškarci su pravili djecu, a žene rađale. Dio djece je ionako umirao u mladim danima uslijed bolesti, zaraza, gladi, bijede. Pa ako bi se rodilo njih petero, preživjelo bi valjda barem troje. Osim toga, u vremenima dok nije postojalo organizirano mirovinsko osiguranje, dok nije bilo mirovinskih štednji i sličnih oblika stvaranja financijske sigurnosti u starosti, djeca su za ljude slabijeg imovinskog stanja bila neka vrsta sigurnosti (sponzori) za ...

Tekst se naravno odnosi na oba spola. Dakle što je pravi Hrvat? Ili Hrvatica? Onaj tko jasno i ponosno ističe svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost? Ili bolje rečeno opredjeljenje? A kako uopće zna da je Hrvat, ili po čemu se opredijelio? E sad, nemojmo provocirati! Pa po tome što su se njegov otac i djed i možda pradjed (muški preci su bitni), pa još i neka druga rodbina smatrali ili smatraju Hrvatima. A kako su oni znali ili znaju da su Hrvati? Ili bolje pitati kako su se oni odlučili biti Hrvati? Po jeziku, imenima, prezimenima i načinu života to je ponekad teško odrediti. Ali evo odgovora: Zato što su katolici. Jer ako bi bili pravoslavci, bili bi Srbi. Logično, zar ne? Pravom Hrvatu je vjera važan dio nacionalnog identiteta. Njemu je Crkva vjerska, nacionalna i odgojna institucija. Propovijedi na misama mu kompenziraju često pomanjkanje formalnog školskog obrazovanja, educiraju ga o drugim nacionalnostima i vjerama, braku, seksu i pobačaju. On u pravilu nema dublje vjersko znanje...

Mediji pišu kako Hrvatske autoceste napokon planiraju uvesti novi način naplate cestarine, trebao bi proraditi do kraja 2024. godine. Cestarina bi se, kao i sada, naplaćivala po prijeđenoj dionici, ali bi se ukinule naplatne kućice. Umjesto zaustavljanja na naplatnim postajama, iznad kolnika autocesta bili bi postavljeni uređaji koji bi skenirali ENC-ove u autima ili njihove registarske oznake. Istim sustavom se planiraju opremiti i autoceste kojim ne upravlja HAC (Zagreb-Macelj i Istarski ipsilon). Ne zvuči loše, i sigurno veliki napredak naspram sadašnjeg načina naplate koji ljeti stvara kilometarske kolone ispred naplatnih postaja. Ali u medijima često nailazimo na isto pitanje: Zašto se umjesto naplate po dionicama ne uvedu vinjete, kao klasične naljepnice, ili kao digitalne vinjete, ili obje? Zašto naši susjedi Slovenci, Austrijanci i Mađari imaju za osobne automobile vinjete, a mi ne? I zašto ne nailazimo na nikakav suvisli odgovor od strane HAC-a ili ministra prometa na to pit...

Godina 1980-i-neka, po nekima, mračno doba balkanske i komunističke Jugoslavije. Jedno manje mjesto blizu Zagreba, na njegovom ulazu prostire se ograđena površina od nekoliko četvornih kilometara. Na ulaznoj ploči piše da se radi o plantaži u sastavu PPK Zagreb (PPK – Poljoprivredno-prehrambeni kombinat). Kroz plantažu vodi nekoliko kilometara dug kolni put. Usred plantaže nalaze se manja upravna zgrada i skladišna hala. Lijevo i desno od puta nižu se voćnjaci, polja, njive. Voze traktori, kombajni i drugi strojevi. Tu se ore, sije, sadi, bere. U tom kompleksu rade ljudi, nešto se događa. Možda kombinat posluje s gubitkom, možda su neka od radnih mjesta izmišljena. Ali kao da sve to što vidim, taj cijeli taj pogon, sva ta proizvodnja kukuruza i pšenice, jagoda i jabuka, ipak ima nekog smisla. Godina 2020-i-neka, dakle vrijeme samostalne, suverene, neovisne i europske Hrvatske. Isto mjesto. Ploče s natpisom na ulazu više nema. Nestankom Jugoslavije i privatizacijom nestao je i PPK. De...

Subotnje popodne u jednom zagrebačkom trgovačkom centru. Svi stolovi velikog kafića na ulazu u centar popunjeni su gostima svih generacija. Pored stolova parkirana i dječja kolica, ispod nekih od stolova leže psi. Na stolovima čaše, boce, šalice, pepeljare i kutije od cigareta. Ispijaju se kave, pivo i razni drugi napici. Neki gosti vode vrlo ozbiljne razgovore o vrlo važnim temama. Ili barem tako djeluju. A možda pričaju samo beznačajne stvari. Drugi gosti, uglavnom muškarci to rade, vise poluležeći i nezainteresirano u svojim stolicama, ubuljeni u svoje mobitele, ubijajući dosadu čitanjem nekih vjerojatno besmislenih sadržaja. Cijeli scenarij prikazuje omiljenu aktivnost Hrvata – sjediti u kafićima. I dok Hrvatice i Hrvati s obaveznim sunčanim naočalama na glavi ili na očima, uživaju u kavanskom izlasku, između stolova balansiraju s punim tacnama napitaka konobari, za naše pojmove sitnije građe, sudeći po izgledu porijeklom iz Azije. Nazivamo ih Nepalcima, iako možda oni nisu svi N...