Robert Lehpaner
Živjeti u Hrvatskoj

Ulazim u Bosnu i Hercegovinu preko Bosanske Gradiške, koja je kao i neka druga mjesta u Bosni i   Hercegovini, iz nekih ultravažnih političkih razloga devedesetih godina promijenila naziv, pa se sada zove samo Gradiška. Još jedan primjer preimenovanja gradova iz bespotrebnih ideoloških razloga, na području bivše Jugoslavije, mnogo puta tijekom dvadesetog stoljeća. Policajac u kućici na graničnom prijelazu nosi na svojoj odori ispisan poduži latinični i ćirilićni tekst. Vjerojatno kako bi se zadovoljila nacionalna prava svih triju konstitutivnih naroda sa svoja tri vrlo različita službena jezika. Ne znam na kojem od ta tri službena jezika mi se policajac i carinik obraćaju, ali se s njima savršeno sporazumijevam. Pogled plijeni velika tabla koja mi želi dobrodošlicu u Republici Srpskoj. To je jedna od dviju čudnih političkih tvorevina, tzv. entiteta, od kojih niti jedna razumna osoba u BiH nema koristi. Nastavljam voziti. Oko mene auti s registarskim tablicama iz čije se kombina...

Čitam u novinama razgovor s jednim lokalnim političarom. Kaže kako njegova općina ulaže znatna sredstva u razvoj poljoprivrede. I kaže kako njegova općina ima značajne turističke potencijale (s tim da nije naveo koje, ma da bi to bilo zanimljivo doznati). I on se, kako kaže, stoga nada da će mladi ljudi ostati živjeti u toj općini i u tom kraju, a ne se odseljavati u grad. Taj političar vjerojatno ne misli ništa loše, ali je mentalno zatvoren u ona shvaćanja koja kolaju ovim društvom i ovom državom otkad postoji: On polazi od toga da se, tko živi na selu, treba poput kmeta automatski baviti poljoprivredom, eventualno seoskim turizmom ili nekom kombinacijom jednog i drugog. On polazi od toga da svako selo treba imati neki vid turizma, jer smo turistička smo zemlja. A ako turizma nema, da je politički korektno barem govoriti kako postoje turistički potencijali. Upravo takva shvaćanja života na selu stvaraju selu egzistencijalni problem. On se ne usudi razmišljati da ne žele svi ljudi...

Okrutan je taj kapitalizam. Firme, kako bi stekle što veću zaradu ili barem preživjete u toj tržišnoj utakmici koja nikoga ne štedi, izmišljaju stalno razne načine kako nuditi kupcima dodatne, nove ili drukčije usluge i proizvode. Ti proizvodi i usluge katkad nemaju nikakve veze s osnovnom djelatnošću neke firme. Ali koga briga, ako se se kupcima sviđa, ako kupci kupuju, nikome ne smeta. Benzinske pumpe, ako im prostor to dozvoljava, često imaju kafiće u kojima osim kave i sličnih napitaka nude peciva i sendviče. Većina benzinskih pumpi već odavno liči na male supermarkete u kojima se mogu kupiti razne stvari od cigareta preko gela za tuširanje i dječjih igračaka, pa sve do pelješkog crnog vina. U nekim benzinskim pumpama na samom pultu gdje se plaća drže se sprave za pečenje hot doga. Već je odavno uobičajeno da osiguravajuće kuće uz klasične police osiguranja od raznih rizika, nude i tzv. asistencije, kao što su pomoć na cesti i majstor u kući, da drže vlastite poliklinike ili se...

Domovina bi bila država ili zemljopisna regija u koju smatram da pripadam, da mi je domaća, da se osjećam kao dio nje, da se poistovjećujem s njom po porijeklu, jeziku, kulturi, mentalitetu. Ili tako nekako. Moj dom u širem smislu. Ljudi smatraju domovinom ono tamo gdje su se rodili, gdje su odrasli ili gdje dugo žive ili su živjeli. Ljudi mogu za života stjecati i gubiti odnos prema prostorima u kojim su živjeli ili žive, mogu mijenjati svoje domovine. Domoljublje bi otprilike značilo da volim svoju domovinu, da nosim u sebi jedan poseban emotivni odnos prema njoj. Ili tako nekako. Domoljubima je to jedan sasvim prirodan osjećaj koji se jednostavno podrazumijeva. I iskazuju ga na različite načine. Ne razmišljaju previše o njemu, ne pokušavaju si ga izdefinirati. Domoljublje može dati jednu pozitivnu energiju u zajednici u kojoj živimo, potaknuti ljude na korisne pothvate, kao što su obrana vlastite zemlje, međusobna pomoć u katastrofama, javni radovi na infrastrukturnim projektima...

Na Hrvatskom radiju postoji emisija pod nazivom Duhovna misao, svakodnevna kratka emisija od po nekoliko minuta trajanja, u kojoj različiti intelektualni gosti, najčešće predstavnici različitih vjerskih zajednica, propovjednici ili pisci, iznose svoja razmišljanja o raznim aktualnim ili općenito životnim temama. Oni nastoje slušatelje potaknuti na razmišljanje, odnosno sučeljavanje s nekom temom. U jučerašnjoj emisiji na Dan državnosti, gost je prvo pričao kako vjernici vjeruju da osim zemaljske domovine imaju i nebesku vječnu domovinu. Citirao je iz Biblije razne psalme i apostola Pavla, čime bi potkrijepio kako su za kršćane zemaljske vrijednosti prolazne i kako se kršćani ne bi trebali zalijepiti za ovozemaljski život. Za Isusa je prvo spomenuo da je relativizirao ovozemaljske vrijednosti u odnosu na Kraljevstvo Božje. Da bi zatim rekao da Isus pak nije relativizirao ovozemaljske vrijednosti, kao što su spol, obitelj, nacija i domovina. Jer da se po tim zemaljskim vrijednostim...

Kupio sam si novu perilicu rublja. Ovaj put Končar. Končar sam inače izbjegavao. Sve do sada sam ga vezao za Jugoslaviju i socijalizam, državu i vrijeme kad se u Hrvatskoj doduše proizvodilo daleko više tehničkih naprava nego danas, ali po tehnici i dizajnu često ne u koraku s vremenom i modom, te upitne kvalitete. Ljudi su u Jugoslaviji ipak radije imali Grundigov televizor od RIZ-ovog, Boschevu bušilicu radije od Iskrine. Čuo sam od više ljudi, koji stvarno često peru rublje, da su im se Končareve perilice pokazale kao pouzdane. Moram priznati, perilica po dizajnu ne odudara po ničemu od ostalih današnjih. Cijena prihvatljiva, tehničke karakteristike vrlo dobre. Osim toga, pomislio sam, Končar ne proizvodi kućanske aparate od tek jučer i ipak ima stanovito iskustvo na tom području. A ako i ima manje osjetljive tehnike u njoj, možda je to uistinu čini pouzdanijom. Uostalnom, kažu treba podupirati domaću proizvodnju, hrvatske proizvode, i te priče... Raspakiravši perilicu kod kuće ...

Slušam na radiju i čitam po netu da je Split povodom predstojeće turističke sezone uveo kazne za razne prekršaje, potaknut dojavama i zgražavanjem građana zbog ispada jednog dijela turista. Na primjer, kažnjavat će se konzumiranje alkohola na određenim javnim površinama, vršenje nužde i povraćanje na javnim površinama, spavanje u parkovima, na travnjacima, trgovima i na drugim javnim površinama, penjanje po spomenicima, kupanje u fontanama, i tako dalje. A uz policiju, grad će angažirati i zaštitare koji će paziti na ponašanje. Naravno da su takva ponašanja neprihvatljiva, bilo da se radi o domaćem stanovništu, bilo o turistima. Ali da se takvi izgredi događaju, nije nikakvo čudo. Zamislimo si samo kolika masa ljudi dođe, boravi ili prođe kroz Split, ili bilo koje veće mjesto na moru, u ljetnim mjesecima. Jer Hrvatska kao turističko odredište nije za usporediti s odlaskom na koncert komorne glazbe, odlaskom u muzej ili galeriju, nije za usporediti s mjestom na koje dolaze većinom fin...