Facebook - dobro došli u moj život

Želim skrenuti pažnju na sebe, po mogućnosti na jednostavan način. E pa društvene mreže su idealno mjesto za zadovoljavanje takvih ljudskih potreba. Ali neću na netu pisati blog o kolačima, vlastitu liriku, svoja politička razmišljanja ili putopise. Neću dijeliti detalje iz svog hobija na netu. Sve mi je to prekomplicirano, a možda i nemam ništa pametno za reći.  

Stavit ću jednostavno fotografiju na kojoj stojim ispred roštilja i okrećem ćevape, kako vrtim odojka na ražnju, kako sjedim s grupom ljudi za stolom punim alkohola i pečenog mesa. Ako idem na more, stavit ću obavezno neke slike s plaže ili iz same vožnje (recimo, tako da se vidi kako autom ulazimo u tunel Sveti Rok), ako idem jesti u restoran, stavit ću opet neku sliku s hranom i pićem na stolu. Ako su neke važnije utakmice, svoju ću sliku nadopouniti nekim nacionalnim ili nogometnim simbolima. Možda ću se slikati kako navijam s ekipom za stolom punim pive i grickalica. Ako imam psa ili mačku, životinja će svakako biti česti gost na netu. Za crkvene blagdane bit ću tradicionalan i pobožan i staviti prikladnu sliku vjerskog sadržaja, skinutu negdje drugdje na netu. Vrlo popularne su i grupne fotografije sa crkvenih i obiteljskih događanja, a vrh su naravno svadbe. Tada smo u novom ruhu, premaskirani u fine i otmjene ljude u svećanim haljinama i odijelima, odjenemo na sebe odjeću koju većima ljudi inače nikad ne nosi. I onda nema šanse da takve fotografije ne objavim selu, gradu i svijetu.

Svoje fotografije ću nadopunuti kratkim jednostavnim porukama poput: Uživamo u hladovini. Ćevapi se peku. Sve za vatrene. Već smo pred Svetim Rokom. Sretan i blagoslovljen Božić. I mogu biti siguran da ću, barem na trenutke, biti u nečijem centru pažnje, pa makar nisam stavio nikakav posebno zanimljiv ili visokouman sadržaj. Otvorio sam svoj privatni prostor svjesno masi drugih ljudi, djelomično i nepoznatih, kako bih za uzvrat dobio pokoji lajk i komentare tipa: Uživajte. Odmorite se. Mljac, dobar tek. Ima li i za mene piva? Draga, prezgodna si. Pravi navijači, toooo! Baš vam je slatki cucak.

Ljudi će me proučavati na slikama, gledati što imam na stolu od hrane i pića, što sam odjenuo, kakav mi je namještaj u stanu, s kime se družim, kako mi izgledaju partner, djeca i ostala rodbina, kako izgledam na plaži, kako sam okitio božićno drvce.  

Susjedovo dvogodišnje dijete jučer je na radost i veselje svoje majke ili svog tate, te uz moralnu podršku desetka ili stotina prijatelja koji to dijete možda stvarno osobno poznaju, ali i onih koji ga možda još nikad nisu vidjeli uživo, jelo bananu i pritom se uprljalo. To isto susjedovo dijete se za vikend ljuljalo u parku, naravno opet na veliko veselje roditelja, i opet pred auditorijem od barem nekoliko desetaka prijatelja-gledatelja. Jer netko od roditelja je snimio filmić o tom važnom događaju. To isto, ili možda neko drugo dijete, dobilo je novi kaputić ili haljinicu za krštenje, pa za uzvrat mora odraditi foto session od pet do deset slika, kako bi roditelji pokupili kojekakve srcedrapajuće komentare i lajkove na netu: Mali vam je isti tata (ili mama, nebitno). Slatkica. Zar je već toliko narasla?

Ta djeca naravno nemaju pojma kamo završe slike i filmići s njima kao glavnim akterima. Ona naravno nisu svjesna da ih njihovi roditelji zbog svoje osobne želje za pozornošću, zbog želje da barem u kratkim trenucima budu u centru pažnje, izlažu na internetu poput predmetâ. Ona nemaju pojma kako deseci ili još više ljudi imaju uvid u detalje njihovog privatnog života.