Srbija - naš susjed

Čitam jutros portale: Srpski predsjednik Vučić namjeravao je posjetiti Jasenovac, a kako svoj posjet nije najavio službenim putem, već nekako preko Milorada Pupovca, dolazak mu nije dopušten. Neki portali prenose da je Vučić prethodno već u dva navrata pokušavao službenim putem ishoditi dopuštenje za posjet Jasenvocu, a da je u oba slučaja odbijem od strane premijera Plenkovića. Na nekom drugom portalu pak piše da Banski dvori to demantiraju, jer da s Vučićeve strane nije bilo nikakvih ranijih službenih zahtijeva za posjetom Jasenovcu.

Što je tu istina, a što nije, obični građani Hrvatske i Srbije ionako neće doznati. Ali ipak, teško je za povjerovati da među državama ne postoje neke uobičajene ili negdje napisane procedure za posjete stranih državnika, te da administracija Srbije ne zna postupati po njima.

U tom nesretnom odnosu Srbija je ona koja lansira svakojake provokacije i prati kako će Hrvatska reagirati. A hrvatska reagira, jer se svaki put osjeća isprovociranom. I to u Srbiji dobro znaju, zato to i rade. Hrvatska osuđuje srpske provokacije, a Srbiju to ne dira previše. I to se tako nastavlja u nedogled.... Međutim, kako stvari u ovom slučaju s Jasenovcem za sada stoje, čini se da si je ovaj put Vučić zabio autogol.

Hrvatsko-srpski odnos je takav da ključni akteri na svakoj strani imaju svoje čvrste stavove, i niti jedna strana nije sprema kritički se sučeliti sa svojom prošlošću i sadašnjošću. U Hrvatskoj i u Srbiji i crkva ima popriličnog utjecaja u društvu, a obje crkve su nacionalistički nastrojene, što također nikako ne pospješuje dobrosusjedske odnose.

U obje zemlje postoji stanovit udio građana sa stavom da normalni odnosi Hrvatske i Srbije ionako nisu mogući. A ako bi kojim nevjerojatnim slučajem poboljšanje hrvatsko-srpskih odnosa bilo moguće, onda samo pod uvjetom da (isključivo) ona druga strana kompletno promijeni svoj odnos i svoja gledišta.

Razumnom čovjeku s iskrenim namjerama je sasvim jasno da takvo držanje ne vodi ničemu, ali to ključnim političkim akterima i njihovim pristašama nije uopće bitno. Nažalost, razboriti ljudi s iskrenim željama za poboljšanjem odnosa, u objema državama ne dolaze do izražaja. A za to snose odgovornost i obični građani i u Hrvatskoj i u Srbiji, jer ne izlaze u dovoljnom broju na izbore, a oni koji izlaze glasaju većinom za desne i populističke opcije.

Službena Srbija do danas nije preuzela na uvjerljiv način odgovornost za rat u Hrvatskoj, a službena Hrvatska do dan danas nije zauzela vrlo jasan stav prema ustaškim znakovima i pozdravima, te prema NDH i njenim zločinima. A to dvoje bi bio golem pomak za srpsko i za hrvatsko društvo, te dobra baza za buduće odnose. Hoće li se jednog dana hrvatski i srpski predsjednici i premijeri uspjeti zajedno pokloniti žrtvama holokausta i žrtvama Domovinskog rata?