Lijepa naša Hrvatska

Kad se netko, tko živi ili je dugo živio u zapadnoj Europi, kreće po Hrvatskoj i promatra okolinu, primjetit će razne prizore koji će ga više podsjećati na kadrove iz dokumentarnih filmova o istočnoj Europi ili Balkanu, nego na jednu urednu europsku zemlju u kojoj ljudi drže do svoje životne sredine.

Kad netko iz zapadne Europe ne provede odmor u nekom hotelskom kompleksu s all-inclusive ponudom, kao u nekom getu, već se odluči upoznati Hrvatsku na vlastitu ruku i izvan turističkih destinacija, primjetit će nebrigu i zapuštenost sredine u kojoj ljudi žive i infrastrukture koju su ljudi izgradili.

Primjetit će kako dvorišta obiteljskih kuća, naročito u ruralnim područjima, često nisu popločana i općenito nisu koliko-toliko uređena, već da znaju biti neuredna, naročito ako se domaćinstvo bavi poljoprivredom, te da je tlo u tim dvorištima često zemlja i šljunak, i koje se po mokrom vremenu pretvori u blato.

Nailazit će na neožbukane ili poluožbukane kuće, kuće s raznim pregradnjama i nadogradnjama. Među njima ima i onih kuća koje su već dugi niz godina zapravo jedno trajno gradilište, a možda će to ostati i zauvijek.

Upast će mu u oči ceste u lošem stanju, sa šahtama koje nisu ravne s kolnikom, ili im se poklopci klackaju u okvirima, a ako vozi auto, probat će ih zaobići kako si ne bi uništio ovjese. Ako ga zatekne pljusak za volanom, može mu se dogoditi da mu se cesta pretvori u jezero, jer dio cesta nema rješenju prikladnu odvodnju oborinskih voda.

Ako zađe u naselja sa zgradama, primjetit će kako na mnogim zgradama opada žbuka, kako zgrade znaju izgledati vrlo neuredno, jer si stanari, svatko na neki svoj način, zagrađuju balkone prozorima ili mijenjaju postojeće prozore. Dojam upotpunjavaju i mnogobrojni klima uređaji sa raznim šlampavo izvedenim vanjskim instalacijama, kao i balkoni oličeni u različite boje. Sličan prizor pružaju i neke javne zgrade.

Nogostupi su rijetkost u ovoj zemlji; naići će na njih uglavnom samo u većim gradovima, a u manjim mjestima možda u centru. Periferna naselja i ruralne sredine u pravilu nemaju nogostupe, što je posebno opasno za pješake kad se radi o glavnim prometnicama s jakim prometom. Ali će zato duž ulica često primjetiti nekakve nedefinirane ružne površine od šljunka, zemlje i divlje trave koja na nekim mjestima probija.

Posvuda će naići na napuštene ili urušene objekte puput bivših skadišta, tvorničkih hala, malih željezničkih kolodvora i zahoda pored njih, planinarskih domova i odmarališta, skijaških žičara, benzinskih pumpi, a tu je i bivši sanatorij Brestovac na Medvednici. To su objekti koji se odavno više ne koriste, a nitko im ne daje neku novu namjenu, niti ih ruši. Sada predstavljaju nakarade u prostoru i svjedoče o nebrizi i nezainteresiranosti u ovoj zemlji.

Nipošto ne treba zaboraviti i bezbroj divljih odlagališta otpada, na kojima se može naći sve od stare kante, preko komadina betona i asfalta, auto guma, pa sve do kauča i dječjih kolica.