Domaće je domaće

Nekada je tvornica Sljeme imala reklamni slogan „Domaće je domaće, Sljeme kao domaće“. Reklama je potrošaču sugerirala da Sljeme pri svojoj tvorničkoj proizvodnji hrane jednako brine o kvaliteti i vrsti sastojaka i o načinu proizvodnje, kao što to čini netko u vlastitoj kućnoj proizvodnji.  

Kad na nekom improviziranom štandu s voćem i povćem piše da je nešto domaće, što to pak znači? Može značiti da je voće i povrće  proizvedeno u malom obujmu u nekom OPG-u, a ne u nekom velikom poljoprivrednom sustavu, ili može značiti da je roba porijeklom iz Hrvatske, a ne uvezena iz inozemstva.

U svakom slučaju zvuči jako „in“ i domoljubno kupovati robu od malih prizvođača i kupovati hrvatsku robu. Da, zvuči lijepo. Podržimo male prozvođače i trgovce, a ne velike trgovačke lance, naročito ne one strane, podržimo domaću proizvodnju, domaće je kvalitetnije od uvoznog, to su neke od poruka koje možemo čuti i čitati po medijima.  

Ničim nije dokazano da je ono hrvatsko ili ono u malim firmama proizvedeno općenito kvalitetnije od industrijskog ili inozemnog. Kvalitete, kao i škarta, ima na svim stranama. Ako mi neki hrvatski proizvod po vrsti, cijeni i kvaliteti odgovara, te ako ne moram obići pola grada da ga nađem, mogu ga kupiti. U suprotnom neću.

Ako stvarno počnemo kupovati samo robu od malih prizvođača, a ne onu proizvedenu u industrijskim pogonima, nadalje ako počnemo kupovati samo hrvatske prizvode umjesto stranih, te ako počnemo kupovati samo još u malim trgovimama, direktno kod seljaka, po sajmovima ili na tržnici, a ne više u velikim supermarketima, ubrzo ćemo naići na probleme u svakodnevnom životu:

Izbjegavanje trgovačkih centara i, umjesto toga, obilazak malih trgovina, tržnica, sajmova i seljaka za nabavu svega potrebnog u svakodnevnici, iziskivao bi poprilično vremena i organizacije. Osim toga, osjetno bi si smanjio izbor artikala. Većina asortimana kojeg vidimo po policama dućana dolazi iz inozemstva, već iz jednostavnog razloga jer ga u Hrvatskoj uopće nitko ne prizvodi. Većina prehrambenih prozvoda, kao i potrepština svakodnevnog života, proizvodi se industrijski, a ne u OPG-ima ili malim obrtima.

Kad bi supermarketi hipotetski odlučili popuniti svoje police isključino s hrvatskim proizvodima, nastao bi prizor u kao nekadašnjim socijalističkim zemljama: Sklab izbor i djelomično prazne police. Ono što nude hrvatski proizvođači ni iz daleka ne bi zadovoljilo današnje ukuse i potrebe ljudi. A za to ne bi bili krivi niti supermarketi, niti strani proizvođači, niti uvoznici.

Mislim da većima ljudi ipak ne bi bila sprema odlaziti na mljekomat po domaće mlijeko, u mesnicu po meso iz domaćeg uzgoja, na tržnicu po domaće voće i povrće i sir od kumice, na tjedni sajam po krupir od seljaka, u neki OPG desetak kilometara od svog stana po domaći sok od aronije ili pekmez.

Nekada su ljudi ovisili o malim proizvođačima, seljacima, tržnicama, sajmovima. Posljedice toga su bile nesigurna opskrba i glad siromašnih ljudi, posebno u gradovima, jer si nisu mogli priuštiti dovoljno hrane. Otkad se hrana i drugi artikli sve više proizvode industrijski u velikom stilu, zatim distribuiraju na veliko, te prodaju preko supermarketa, robnih kuća i drugih lanaca, opskrba je prilično sigurna, nema gladi, širokim slojevim stanovništa stoji na izboru široka ponuda robe u dovoljnim količinama i po pristupačnim cijenama. Naravno, i u različitim kvalitetama.