Odlaganje otpada dopušteno

Planinarili smo danas na Medvednici: Stigli, parkirali auto, te krenuli šumskim putem. Netaknuta priroda, tako se barem učinilo.

Ali nakon pedesetak metara ogromne hrpe raznog otpada razbacane po šumi: dječja kolica, nekoliko madraca, kauč, ormarići, neki auto dijelovi, gajbe od piva, kante od boje, između svega toga velike plastične vreće pune izvana nevidljivog sadržaja. Vidi se da tu već duže vrijeme ljudi donose svoje smeće. Izbrojali smo čak osam branika od auta. To sigurno nije od pojedinca, već od nekog autoservisa koji se tako rješava polomljenih auto dijelova, umjesto da ih propisno zbrine.

U mjestu u kojem živim, također se već godinama odlaže svakakav otpad u prirodu. To su hrpe koje su s godinama već zarasle u grmlje i divlju travu, pa se ne primijete na prvi pogled. Ali ispod se nalaze gomile cigli, keramičkih pločica, komadi betona i asfalta, razbijene WC školjke i umivaonici. I stare akumulatore i kanistere od ulja sam viđao, također veliku limenu bačvu s crnim uljem okolo na zemlji, a najkasnije tada, kad opasne kemikacije mogu nekontrolirano isticati u tlo, stvar postaje vrlo ozbiljna.

To su samo primjeri. Svi poznajemo s televizije i s internet portala slike štednjaka, kada i autoguma bačenih u more, rijeke i šume.

Na web stranici grada u kojem živim, postojala je mogućnosti prijaviti takva “divlja odlagališta” komunalnom redarstvu. Sada postoji web stranica https://eloo.haop.hr/public/ od Ministarstva gospodarstva, za prijavljivanje otpada. Prijavljivao sam divlje odlaganje više puta, ali na tim lokacijama nikakav otpad nije uklonjen; naprotiv, ima ga sve više. 

Divlje odlaganje otpada je nešto što se doduše zakonski ne smije i što je jako neodgovorno s ekološkog i civilizacijskog stanovišta. Tim više što u većini gradova i općina danas postoje reciklažna dvorišta. Ali očito je to u “Lijepoj našoj” (lijepoj gdje nema smeća) društveno prihvatljivo, nešto čime se nitko ne bavi ozbiljno, niti građani, a niti nadležne službe. Jer kako drukčije objasniti da se stalno baca otpad u prirodu, ponekad čak pred očima drugih građana. Ljude to očito ne brine previše, dok god se to ne događa pred njihovim vratima. Čini se da se “odlagači” ne boje da će ih netko prijaviti, a i ako ih netko prijavi, ne računaju na sankcije.

Ponekad neke udruge ili stranke pred izbore organiziraju čišćenje prirode takvih hrpa otpada. To je jako lijepo i djeluje vrlo plemenito, ali zapravo šalje krivi signal: Potvrđuje onim divljacima koji bacaju otpad u prirodu (ako ih takve akcije uopće zanimaju, a vjerojatne ne zanimaju), da mogu nastaviti s time, te da će to netko, ako mu baš smeta, očistiti. A i mjerodavnim službama to rješava nezgodnu temu pronalaženja počinitelja i saniranja terena.