Za narod svoj

Nijemci vole za nogomet reći da je to najljepša sporedna stvar na svijetu. Time opisuju njegovo značenje i važnost na jedan realan i razuman način. Nogomet vole mnogi, bilo aktivno ga igrati, bilo gledati ga, raspravljati o njemu, i naravno navijati. Unatoč svemu tome smatraju da je nogomet ipak sporedna stvar, te da su glavne i važne stavri u životu pojedinca, kao i za cijelo društvo, neke sasvim druge.

U Hrvata je vrijednosna ljestvica malo drukčije posložena. Nogomet je, a naročito kad se održavaju neke važnije nogometne manifestacije, nikako sporedna, već vrlo važna stvar. Toliko važna da se djeci u školama daje mogućnost gledanja utakmica za vrijeme nastave, toliko važna da saborski zastupnici prekidaju sjednice zbog gledanja utakmica.

Nogomet je u Hrvata kao borba, kao rat, kao da budućnost naroda i države ovise o ishodu utakmica. Nogomet je Hrvatskoj rijetka prilika dokazati i pokazati sebi i svijetu da je, osim iznajmljivanja kreveta i pečenja ćevapa, u stanju još i nešto drugo sasvim solidno odraditi: Složiti ekipu igrača koji igraju sasvim dobar nogomet, igrati, bolje rečeno boriti se s velikima, ratovati na travnjaku s velikim nogometnim nacijama, ostvariti sasvim dobre rezultate, te makar na nekoliko dana biti u fokusu cijelog svijeta.

Hrvati ne žele proizvoditi aute ili barem kvalitetan građevinski materijal, proizvoditi i izvoziti hranu po Europi, osnivati banke ili osiguranja s podružnicama u inozemstvu, čak niti masu jednostavnih predmeta svakodnevne upotrebe ne žele proizvoditi, te biti poznati u inozemstvu po takvim stvarima. Oni radije otvaraju kafiće i pizzerije i iznajmljuju kuće za odmor, radije za asfaltiranje kojih 500 metara nogostupa utroše pola godine, ili za izgradnju kojih četrdestak kilometara željezničke pruge čak i nekoliko godina. Zbog toga im je tako prijeko potreban taj nogomet.

I kako god rezultat ispadne, uvijek se izvlači iz rukava ono rezervno objašnjenje ili opravdanje: Mi smo mali narod, mi smo mala država. Ako smo dobro igrali, s obzirom da smo mali narod i mala država, te da shodno tome ne raspolažemo s velikim brojem nogometaša, naš uspjeh ima još veće značenje. Ako smo loše prošli, onda smo se ipak uspjeli dobro držati jer smo, jer smo eto i tada mali narod i mala država, i opet ne raspolažemo s velikim brojem nogometaša.

I svi zajedno trebamo biti taj mali narod. I stajati uz naše igrače, junake, borce, vatrene. Kao pleme, kao čopor. Navijati, radovati se, urlati, skakati, svi kao jedno, bez razmišljanja, bez pametovanja. Kao stado. Nogomet nas treba vezati, jačati nacionalni identitet, jačati zajeništvo Hrvata, ma gdje god i tko god bili. Zato se i pod nastavom i za vrijeme sjednica Sabora smije gledati nogomet; jer ipak je i za djecu i za saborske zastupnike bitnije jačanje kolektivnog hrvatska, nego školsko obrazovanje ili zastupnički rad za koji su dobro plaćeni.